Foto:Pixabay
Gotovo svi ispitanici obuhvaćeni istraživanjem o potrebama obrazovnih ustanova smatraju da je uvođenje socijalnih radnika u škole veoma značajno, dok 94 odsto ocjenjuje da za njima postoji potreba u njihovoj školi. Istraživanje, sprovedeno u sedam crnogorskih opština, ukazuje na probleme u saradnji sa roditeljima, porodične okolnosti učenika, poremećaje u ponašanju, vršnjačko nasilje i izazove socijalne integracije djece romske i egipćanske populacije.
Analizu postojećih potreba u obrazovnim ustanovama pripremio je Institut za projekte analize i studije (IPAS), za potrebe HELP-a u Crnoj Gori, a istraživanje je sprovedeno u periodu maj–jun 2026. godine u Budvi, Beranama, Herceg Novom, Nikšiću, Pljevljima, Podgorici i Ulcinju. Fokus je bio na izazovima sa kojima se suočavaju učenici, roditelji i školski kadar i procjeni opravdanosti sistemskog angažovanja socijalnih radnika u obrazovanju, objavilo je Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija MPNI.
Rezultati ankete pokazuju veliku podršku toj ideji. Čak 95 odsto ispitanika smatra da je veoma značajno uvrstiti socijalnog radnika kao stručnog saradnika u obrazovni sistem, sa ciljem ranog prepoznavanja i prevencije socijalnih rizika poput vršnjačkog i porodičnog nasilja, zanemarivanja, zlostavljanja, siromaštva i socijalne isključenosti.
Istovremeno, 94 odsto ispitanika navodi da je njihovoj školi potreban socijalni radnik.
Kada su odgovarali na pitanje koji se problemi učenika javljaju tokom nastave i van nje, a za koje smatraju da su van njihove odgovornosti, 47 odsto ispitanika navelo je porodičnu situaciju. Slijede poremećaji u ponašanju sa 28 odsto, vršnjačko nasilje sa 11 odsto, dok su nedisciplina i konzumacija alkohola i droga navedeni u po sedam odsto slučajeva.
Analiza ukazuje da nastavnici i stručne službe imaju ograničenu mogućnost da utiču na porodične okolnosti učenika, zbog čega se upravo tu prepoznaje prostor za djelovanje socijalnog radnika.
„Škola je mjesto koje omogućava rano prepoznavanje i prevenciju brojnih razvojnih rizika djeteta“, navodi se u analizi, uz ocjenu da rana socijalna intervencija može osnažiti dijete, roditelje i porodice koje su izložene različitim rizicima.
Saradnju sa roditeljima većina ocjenjuje kao lošu
Veliki problem predstavlja komunikacija između škole i porodice. Iako su roditeljski sastanci najčešći oblik saradnje – navelo ih je 69 odsto ispitanika – 66 odsto saradnju sa roditeljima u situacijama ranog prepoznavanja i prevencije socijalnih rizika ocjenjuje kao lošu.
Samo dva odsto ispitanika smatra tu saradnju dobrom, dok je 14 odsto ocjenjuje kao djelimično dobru.
„Dobijeni rezultati pokazuju da roditelji imaju poteškoće da uspostave kvalitetnu saradnju što može dovesti do odlaganja pravovremene podrške učenicima i porodici, jer ne postoji otvorena komunikacija i partnerski odnos“, zaključuje se u istraživanju.
85 odsto ispitanika smatra da bi socijalni radnik mogao u potpunosti pomoći roditeljima u obavljanju vaspitne funkcije, kroz predavanja, školu za roditelje, rad u malim grupama, individualno savjetovanje i zajednički rad učenika i roditelja. Još 13 odsto smatra da bi pomoć bila djelimična.
RE učenici između djelimične prihvaćenosti i diskriminacije
Istraživanje je posebnu pažnju posvetilo položaju djece romske i egipćanske populacije.
Kao najzastupljeniji problemi u njihovom obrazovanju ispitanici su izdvojili socioekonomski položaj porodica, izloženost diskriminaciji i segregaciji, nepripremljenost djece za školu i nedostatak pomoći u učenju kod kuće.
Na pitanje da li su učenici RE populacije prihvaćeni od vršnjaka iz većinske populacije, 53 odsto ispitanika odgovorilo je da jesu, dok 39 odsto smatra da nijesu prihvaćeni.
Kao najpotrebniju mjeru za unapređenje socijalne integracije, 69 odsto ispitanika navelo je angažovanje socijalnog radnika. Edukaciju učitelja podržalo je 14 odsto, radionice za roditelje devet odsto, a rad na socijalizaciji učenika osam odsto ispitanika.
Vršnjačko nasilje u porastu
Među problemima koje škole prepoznaju izdvaja se vršnjačko nasilje. 65 odsto ispitanika smatra da je vršnjačko nasilje u porastu, dok 19 odsto ocjenjuje da stagnira, a 16 odsto da je u padu.
U analizi se ističe da bi socijalni radnik u školi mogao imati važnu ulogu u prevenciji nasilja, radu sa učenicima i porodicama, kao i u povezivanju škole sa centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama i drugim institucijama.
Istraživanje je pokazalo i da je 70 odsto ispitanika prošlo neku od obuka koje se odnose na pružanje podrške djeci i roditeljima koji žive u siromaštvu ili su izloženi riziku od socijalne isključenosti, nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja.
Socijalni radnik kao veza škole, porodice i institucija
Analiza socijalnog rada u školama polazi od toga da postojeće stručne službe ne mogu uvijek odgovoriti na složene socijalne i porodične probleme učenika.
U tom modelu socijalni radnik ne bi bio zamjena za pedagoga ili psihologa, već dio multidisciplinarnog tima. Njegovi poslovi, kako se naglašava u dokumentu, obuhvatali bi procjenu socijalnih potreba učenika, individualni i grupni savjetodavni rad, rad sa roditeljima i porodicama, koordinaciju sa centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama, policijom i pravosuđem, učešće u multidisciplinarnim timovima, preventivne programe i intervencije u kriznim situacijama.
Međunarodna iskustva, posebno iz Slovenije i Hrvatske, predstavljena u analizi pokazuju da socijalni radnici mogu biti važan dio stručnih školskih službi, dok iskustvo Srbije pokazuje mogućnost njihove formalizovane saradnje sa školama i centrima za socijalni rad.
Istraživanje je utvrdilo i statistički značajnu povezanost između izražene socijalne problematike učenika i potrebe za angažovanjem socijalnog radnika. Autori navode da je time potvrđena glavna hipoteza istraživanja.
Nalazi istraživanja, kako se ocjenjuje u analizi, pokazuju da se problemi sa kojima se učenici suočavaju ne mogu posmatrati isključivo kao pedagoški. Oni su često povezani sa porodičnim, ekonomskim i socijalnim okolnostima, zbog čega je potreban širi sistem podrške.
Posebno kada je riječ o djeci iz ranjivih grupa, rana intervencija, bolja saradnja škole i porodice i povezivanje sa institucijama socijalne zaštite mogu biti ključni za sprečavanje socijalne isključenosti i ranog napuštanja školovanja.
Zbog toga se u analizi zaključuje da se pitanje uključivanja socijalnih radnika u obrazovni sistem ne odnosi samo na povećanje broja zaposlenih u školama, već na izgradnju multidisciplinarnog sistema podrške djeci, roditeljima i nastavnicima.
„Školski socijalni rad predstavlja specijalizovano područje unutar profesije socijalnog rada, usmjereno na unapređenje obrazovnog i psihosocijalnog okruženja u školama“, ističese u dokumentu.
Aleksandra Obradović
Izvor:CDM
