Foto:CDT
Crna Gora se nalazi pred jednim od najvažnijih koraka u svojoj novijoj istoriji –
članstvom u Evropskoj uniji (EU).
Za domaću poljoprivredu, to znači pristup ogromnom evropskom tržištu sa stotinama
miliona potencijalnih potrošača, ali će put do tog tržišta zahtijevati ispunjavanje znatno
strožih pravila i standarda nego što je to bio slučaj do sada.
Dok zvaničnici govore o novim mogućnostima i fondovima, na terenu, u selima širom
Crne Gore, stotine malih proizvođača pita se: hoće li njihovi sirevi, pršuta i med moći da
prežive evropska pravila? Da li će tradicija koja se njegovala generacijama postati
preskupa za nove norme?
U selu Blatina, nadomak Kolašina, Dušica Obrenović već dvije decenije pravi jedan od
najprepoznatljivijih crnogorskih sireva – lisnati kolašinski. Njena proizvodnja je
porodična, zasnovana na recepturi koja se prenosi generacijama, a sir je postao
prepoznatljiv po specifičnoj teksturi i aromi.
“Kolašinski lisnati sir zaslužuje da se nađe na evropskim trpezama, prije svega zbog
kvaliteta, ali i tradicije proizvodnje koja je stara skoro cijeli vijek”, smatra Dušica.
Naša sagovornica kaže da je svjesna mogućnosti koje se otvaraju za male proizvođače
kada Crna Gora postane članica Evropske unije, ali i ukazuje i na “drugu stranu
medalje”.
„Nadamo se da se neće ništa promijeniti po pitanju proizvodnje, mada se nameću novi
standardi što bi moglo isključiti istančane i prefinjene arome koje su karakteristične za
ovaj proizvod”, poručuje ona.
Najveći izazov neće biti konkurencija, već standardi
Dušičina priča ilustruje ključnu dilemu: kako zadržati tradiciju i autentičnost, a
istovremeno ispuniti nove standarde?
Iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove (UBHVFP) odgovaraju
da su nove uredbe upravo osmišljene tako da omoguće određena odstupanja za
objekte malog obima poslovanja i za direktno snabdijevanje krajnjih potrošača malim
količinama proizvoda.
“Najveći izazovi za male proizvođače odnose se na usklađivanje proizvodnih objekata i
procesa sa propisima kojima se uređuje bezbjednost hrane. To podrazumijeva
ispunjavanje zahtjeva u pogledu higijene proizvodnje, odgovarajuće infrastrukture i
opreme, sljedljivosti proizvoda, vođenja propisane dokumentacije, kao i uspostavljanje
procedura zasnovanih na HACCP principima, u obimu koji zavisi od vrste djelatnosti
koju obavljaju”, dodaju.
Evropsko zakonodavstvo, kako su pojasnili iz Uprave, prepoznaje specifičnosti malih
proizvođača i omogućava određeni stepen fleksibilnosti u primjeni pojedinih zahtjeva.
“Upravo iz tog razloga Crna Gora je pripremila uredbe kojima se uređuje stavljanje na
tržište malih količina primarnih proizvoda životinjskog porijekla, stavljanje na tržište
malih količina proizvoda životinjskog porijekla iz registrovanih objekata na gazdinstvima,
kao i poslovanje objekata sa malim obimom proizvodnje. Ipak, takva odstupanja mogu
se odobriti samo nakon procjene rizika i pod uslovom da bezbjednost hrane nije
ugrožena”, naveli su iz Uprave.
Šta je HACCP sistem i zašto je važan?
Analiza opasnosti i kritične kontrolne tačke (eng. Hazard Analysis and Critical Control
Points – HACCP) je sistem kojim proizvođač identifikuje moguće rizike u proizvodnji
hrane i određuje kako će ih kontrolisati.
Za velikog proizvođača hrane to može značiti čitav sistem kontrola, ali za malog
proizvođača sira suština je jednostavna, mora dokazati da je svaki korak proizvodnje
pod kontrolom. U slučaju proizvodnje sira, proizvođač mora voditi računa odakle dolazi
mlijeko i da li ispunjava propisane uslove, da li su prostorije i oprema adekvatno
održavani, na kojoj temperaturi se mlijeko i sir čuvaju, koliko dugo proizvod sazrijeva,
kako se sprečava kontaminacija proizvoda itd.
Drugim riječima, HACCP ne mijenja način na koji nastaje tradicionalni proizvod, već
uvodi pravila koja garantuju da je on bezbjedan za potrošača, i to od prve kapi mlijeka
do gotovog komada sira.
Nakon članstva Crne Gore u EU, neće biti dovoljno da vaš omiljeni prodavac, kojeg ste
pronašli na nekoj od Fejsbuk stranica „Kupujmo domaće“, napiše da je proizvod
„domaći, prirodan i napravljen po starom receptu“.
Evropska pravila tražiće odgovor na mnogo konkretnija pitanja: za svaki proizvod mora
se znati odakle dolazi, kako je napravljen i kojim putem je stigao do potrošača.
U središtu evropskog sistema bezbjednosti hrane nalazi se princip sljedivosti, odnosno
mogućnost da se svaki proizvod prati kroz cijeli lanac, od sirovine do krajnjeg
potrošača. Za proizvođača to znači da će morati da dokaže porijeklo sastojaka, način
proizvodnje i put kojim je proizvod prošao prije nego što je stigao do kupca.
Evropsko tržište donosi značajne promjene, ukazuju iz Privredne komore Crne Gore, ali
da u velikoj mjeri zavisi od domaćih proizvođača hoće li te promjene pretvoriti u
razvojnu šansu.
“Mali proizvođači, koji danas rade „po porodičnom receptu“, moraće u potpunosti da
primjenjuju evropske standarde u oblasti bezbjednosti hrane, uređene proizvodne
prostorije, dosljedna primjena higijenskih standarda, kontrolu sirovina, uredne
deklaracije, sledljivosti proizvoda („od njive do trpeze“), zaštite životne sredine i
dobrobiti životinja. Za male proizvođače to može predstavljati izazov, ali istovremeno i
priliku da unaprijede proizvodnju, povećaju kvalitet i steknu povjerenje potrošača”.
Državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Andrija Delić,
ukazao je da, osim usklađivanja sa standardima bezbjednosti hrane, ulaganja u
proizvodnju i prilagođavanja administrativnim zahtjevima, izazov za male proizvođače
predstavlja i nizak nivo udruživanja.
“Rascjepkanost i samostalan nastup na tržištu onemogućavaju pregovaračku moć u
nabavci repromaterijala i plasmanu prema velikim trgovinskim lancima. Najbolji model
udruživanja su kooperative – Italija je najbolji primjer, kao i kroz klastere. Treći izazov je
administrativna složenost. Prelazak sa jednostavnih nacionalnih premija na rigorozniji
evropski sistem administrativne kontrole i evidencije parcelizacije zemljišta”, istakao je
Delić.
Najveći izazovi očekuju sektore u kojima je za konkurentnost potrebna velika
proizvodnja, niski troškovi i savremena tehnologija, ocjenjuje državni sekretar u
Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
Kao posebno osjetljivi izdvajaju se sektor mlijeka, mesa i mesne prerađevine, smatra
Delić, dok će konvencionalno voćarstvo, povrtarstvo i ratarstvo na otvorenom imati
takođe izazovan period.
“Nedostatak velikih obradivih površina, odnosno, usitnjenost parcela, tehnološki stariji
model proizvodnje kao i slaba pokrivenost sistemima za navodnjavanje čine domaću
proizvodnju cjenovno manje konkurentnom u odnosu na poljoprivredne gigante kao što
su Italija, Francuska, Poljska, Holandija, Njemačka i druge članice EU. Izazovi se
očekuju i u sektoru mesa i mesnih prerađevina, posebno u primarnoj proizvodnji junadi i
svinja, gdje se domaći proizvođači teško mogu takmičiti sa velikim evropskim
proizvođačima koji rade u uslovima industrijske proizvodnje i imaju niže troškove”, ističe
Delić.
Autentičnost proizvoda najveći adut na evropskom tržištu
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede poručuju da članstvo u EU ipak
neće dovesti do masovnog gašenja malih gazdinstava, ali očekuju da će se sektor
promijeniti kroz restrukturiranje i transformaciju načina poslovanja.
“Dio malih gazdinstava neće nastojati da se takmiči na industrijskom tržištu, već će se
preorijentisati na agroturizam, lokalnu direktnu prodaju ("sa kućnog praga") i preradu na
samom gazdinstvu. Postoji rizik odustajanja kod domaćinstava sa starijom populacijom.
Domaćinstva sa starijom populacijom koja proizvede isključivo za sopstvene potrebe i
mali višak mogu postepeno smanjiti robnu proizvodnju ukoliko ne izvršavaju
međugeneracijski prenos posjeda. Većina aktivnih poljoprivrednih gazdinstava uspjeće
da se prilagodi", rekao je Delić.
I u ministarstvu i u PKCG smatraju da Crna Gora nema realnu šansu da se nadmeće sa
državama poput Italije, Francuske, Njemačke ili Poljske u masovnoj proizvodnji hrane.
Šansa malih crnogorskih proizvođača na evropskom tržištu nije u trci sa velikim
proizvođačima po količini i cijeni, već kroz proizvode sa pričom i identitetom.
“Konkurentnost malih crnogorskih proizvođača ne može se zasnivati na količini i niskim
cijenama, jer je teško konkurisati velikim evropskim proizvođačima koji imaju razvijenu
infrastrukturu i ekonomiju obima. Ali, Crna Gora ima značajne prednosti u proizvodima
koji nose autentičnost, tradiciju, prepoznatljivo geografsko porijeklo, kvalitet, kao i u
organskoj proizodnji, jer evropski potrošač sve više traži proizvode koji imaju priču,
porijeklo i jasnu vezu sa tradicijom i podnebljem”, istakli su iz Privredne komore.
Najveći izvozni potencijal Crna Gora ima, ukazuju iz ministarstva, u vinogradarstvu i
vinarstvu, maslinarstvu i proizvodnji maslinovog ulja, organskoj poljoprivredi, kao i
tradicionalnim prehrambenim proizvodima.
“Crnogorska vina, posebno od autohtonih sorti poput Vranca i Krstača, već posjeduju
međunarodnu prepoznatljivost. EU tržište izuzetno cijeni autentičnost i zaštićeno
geografsko porijeklo. Takođe, maslinarstvo i proizvodnja maslinovog ulja je sektor sa
izuzetnim potencijalom za pozicioniranje u višem cjenovnom rangu, odnosno kao
premium segment, posebno u domenu organskog ekstra djevičanskog maslinovog ulja”,
navodi Delić.
Dodatne mogućnosti postoje i za organsku poljoprivredu, proizvodnju voća i povrća,
pčelarske proizvode, kao i ljekovito i aromatično bilje i šumske plodove, za kojima u
Evropskoj uniji raste potražnja. Crna Gora, zbog prirodnih uslova i očuvanih područja,
prema ocjeni Ministarstva ima značajne preduslove za razvoj ove vrste proizvodnje.
“Sirevi, kao što su kolašinski lisnati, pljevaljski, rolovani, zatim njeguški pršut i drugi
autentični proizvodi, a zaista ih naša zemlja posjeduje obilje, koji dobiju EU oznake
zaštićenog porijekla (PDO) i geografskog porijekla (PGI) imaju zagarantovanu potražnju
kroz turističke kanale i specijalizovane prodavnice”, istakao je Delić.
Proizvođači, koji imaju ambiciju da plasiraju svoje proizvode na evropsko tržište, trebalo
bi već sada da usklađuju svoje poslovanje sa evropskim propisima, navode iz Uprave
za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.
Suočavanje sa evropskom konkurencijom
Ipak, za malog crnogorskog proizvođača najveći strah od članstva u EU nije samo hoće
li moći da prodaju svoje proizvode u EU, niti samo konkurencija, već pitanje da li će
imati snagu da joj odgovori.
Takve dileme dodatno su podsticale tvrdnje pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori, da
će evropske integracije ugroziti domaću poljoprivredu, da će evropski standardi “uništiti
poljoprivrednika”, primorati male proizvođače da odustanu od proizvodnje, dok će
članstvo Crne Gore u EU dovesti do još veće zavisnosti od uvoza hrane.
“Određeni strah od konkurencije postoji, ali ga treba posmatrati realno. Crna Gora već
sada ima visok stepen otvorenosti tržišta i već posluje u okviru Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju, tako da ulazak u EU neće predstavljati potpuno novu situaciju kada je
riječ o konkurenciji. Povećanje konkurencije je moguće, posebno kod proizvoda koji se
proizvode u velikim količinama i gdje domaći proizvođači teško mogu konkurisati
cijenom. Međutim, evropsko iskustvo pokazuje da male države i mali proizvođači mogu
uspjeti ukoliko se usmjere na kvalitet, specifične proizvode i lokalne prednosti”, navode
iz Privredne komore.
Evropski fondovi prilika koja zahtijeva pripremu i znanje
Jedna od najznačajnijih promjena koju bi članstvo u Evropskoj uniji donijelo malim
proizvođačima je pristup znatno većim fondovima podrške kroz Zajedničku
poljoprivrednu politiku EU (CAP).
Naša sagovornica Dušica Obrenović upozorava da su i postojeće procedure za
dobijanje podrške često komplikovane, zbog čega strahuje da bi administrativni zahtjevi
mogli otežati malim gazdinstvima pristup budućim evropskim sredstvima.
„Procedure su zaista komplikovane, pogotovo za stariju populaciju, koja se inače bavi
proizvodnjom sira. Pomoć je važna, posebno za početnike i sve se teže dolazi do
sigurnih izvora za početak osnivanja farmi i početak proizvodnje“, kaže ona.
Bolji i stabilniji sistem podrške od sadašnjeg IPARD-a očekuje se po stupanju u
članstvo. Promjena se neće odnositi samo na količinu novca, već i na način na koji će
se podrška dodjeljivati. Kako je pojasnio Delić, ulaskom u Zajedničku poljoprivrednu
politiku EU, struktura poljoprivrednih davanja biće izmijenjena, veći fokus biće na
plaćanjima po površini zemljišta i broju grla, uz obavezu poštovanja standarda zaštite
životne sredine, dobrobiti životinja i održive proizvodnje.
Poljoprivrednicima u Hrvatskoj 2,6 milijarde eura za osam godina
Iskustvo Hrvatske pokazuje da članstvo u EU može biti velika razvojna prilika za male
poljoprivrednike koji uspiju da se prilagode novim pravilima. Kroz Program ruralnog
razvoja za period 2014–2022, Hrvatskoj je bilo dostupno 3,28 milijardi eura za
modernizaciju gazdinstava, nabavku opreme, preradu proizvoda i razvoj ruralnih
područja. Do 2023. iskorišten je značajan dio sredstava, poljoprivrednicima je isplaćeno
2,62 milijarde eura.
Autor:Radiotitograd.me
