Obilježavanje 20 godina obnove nezavisnosti izvuklo je različite stvari iz ljudi. Neki su
imali potrebu da nam po prvi put kažu kako su glasali. Neki su, povratnici sa
građanskog djelovanja za vrijeme ministrovanja, na nacionalno, od kad su na nižoj
državnoj funkciji, po stoti put rekli za koju su opciju glasali.
Neke je, standardno, zajahala homofobija, strah da se Riki Martin ne zaljubi baš u njih.
A još je došao da nam homoseksualizuje naše mačo, junačko društvo, u kojem, gle
čuda, prosječni muškarac ima građu, frizuru i bradu upravo Rikija Martina. No, nebitno
za priču.
Priču valja fokusirati na ono što gledamo iz godine u godinu kad god se krene u
obilježavanje. Gledali smo propagandu iz Crne Gore koja nam, kroz novu formu, feljton-
intervjua, objašnjava da je Crna Gora bezgrešno začeta, (ne)svijest crnogorskog
nacionalizma koji bi da određuje đe ko treba da živi i ko se “posrbio” a ko ostao vjeran.
Vidjeli i propagandu iz Srbije koja nas ubjeđuje da su svi koji su bili za nezavisnost
bezmalo, fašisti (ili da su nam majke opštile sa fašistima), izdajnici, Milogorci…
Takva propaganda se kotrlja odozgo naniže. Prvo predsednik objasni da tu nema šta da
se slavi (nismo sigurni ni da je bio pozvan, a rekao je da neće doći), a onda kreću „oni
njegovi“.
Mitovi o lopovima na jednoj, a poštenim domaćinima na drugoj strani koji su
bespomoćno gledali kako se krade referendum, narativi o „otcepljenju“ i razbijanju
države, a ne obnovi nezavisnosti, jer „otcepljenje“ je privremeno, a po nekim gorkim
iskustvima može biti i jednostrano. Raspreda se o privatnoj državi (jer ona koja se tada
rasturila nije bila privatna, a ova komšijska nije ni sada?), mijenjanju genetskog koda
građana, pa sve do usputnih tvrdnji da je vlasnicima „Dana“ svejedno ko je ubio Duška
Jovanovića, jer su objavili naslovnicu afirmativnu za nezavisnost. Standardni paket,
uglavnom, pojačan, jer 20 godina je jubilej, a i neki koji su diktirali ove narative ranije,
ove godine su bili na opštem veselju.
Pojačanje dezinformacionog paketa se ogledalo prije svega u „dokumentarcu“ koji je
sačinio – Centar za društvenu stabilnost.
Ako vam ovo ime zvuči poznato, to je vjerovatno zbog toga što ste čuli za njihov
projekat „Zlo doba“ u kojem otvoreno targetira 50-ak novinara iz Srbije koji kritikuju vlast
Aleksandra Vučića. Ako niste zbog ovoga čuli za njih, onda ste možda čuli za njih jer su
radili „ dokumentarce “ u kojima targetiraju profesore fakulteta koji su u blokadi. A ako
niste zbog ovoga, onda ste za njih čuli jer su najmanje 28 njihovih saradnika javni
funkcioneri Vučićeve vlasti u Srbiji.
E, ta ekipa, za koju ministar informisanja u Srbiji, Boris Bratina kaže da se bave
istraživačkim novinarstvom (ako vlast kaže da ste dobar novinar i istraživač, to je
sigurno tako, to je esencija novinarstva) uzela je da analizira referendum.
Ukratko, sve ste to pročitali u Vijestima , iznijeli su gomilu bljuvotina, fašizma i laži iz
gorepomenutog paketa koji se otvara svakog maja. Reagovala je jedino Agencija za
audiovizuelne medijske usluge (AMU) koja je pokrenula postupke protiv TV Adria i TV
Prva. TV Adria i TV Prva su povratnici u kršenju pravila. Njih je AMU već upozoravala i
kažnjavala zbog širenja mržnje. Npr, na Prvoj smo gledali emisiju u kojoj se kaže
“Crnogorce i Srbe nijesu sjekli Turci, nego Bošnjaci”. Na TV Adria, neposredno pred
jurenje Turaka kroz Podgoricu, slušali smo kako će se za 15 godina u nekim kvartovima
uvesti šerijatski zakon i da građani treba da “nastave borbu i zaštite sebe i svoju
imovinu”.
Za tili čas su se javili ljudi koji brane bljuvotine poput one da je „najveća demografska
eksplozija nakon Drugog svjetskog rata, jer su tamošnje porodice “čuvali italijanski
vojnici, dok su Cetinjani ginuli na ratištima širom Jugoslavije“. Ljudi se, uključujući i
onog čiji su funkcioneri sklepali ovaj filmić, zgražavaju od cenzure – Informera. Jer
nekome sloboda izražavanja valjda znači slobodu širenja mržnje i laži.
Svoj pečat, svakako, dao je i RTS, kroz emisiju „OKO“, jer im je „smešno kao Đekna“ to
što je, kako kaže jedan od sagovornika „Crna Gora spala na to da Riki Martin pjeva na
proslavi nezavisnosti“. Jer je valjda, zbog njihovog shvatanja društvene stabilnosti,
trebalo da ostanemo brkajlije i virdžine, a da na proslavama isključivo guslamo o kidanju
glava.
Ovakve stvari čitamo i gledamo iznova. AMU prema televizijama reaguje sa polu-
vezanim rukama, po starim pravilima. Jedno je očigledno, ni prošla vlast koja nam je
dovela Informer, ni ova koja gleda kako beogradski treš-tabloidi trguju po Crnoj Gori, ne
žele kažnjavanje bljuvotina, jer može im nekad valjati da spakuju neki svoj
dokumentarac.
Osim AMU, druge institucije su prećutale ovaj film. Pritom, televizija je, pritom, jedini
prostor u kojem se može, na ovaj ili onaj način reagovati, dok nam brojni portali, sa obje
strane nezavisnosti svakodnevno siju mržnje i dezinformacije bez ikakve regulacije i
posljedica, a i volje da se taj haos makar malo sredi.
Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me
