Foto:GA
Žene u politici i dalje se suočavaju sa patrijarhalnim stavovima i rodnim stereotipima, koji u
savremenom društvu sve češće dobijaju novu formu kroz digitalno nasilje i mizogini diskurs
usmjeren prema političarkama, što predstavlja rastuću barijeru, posebno za mlađe žene, koje
razmatraju ulazak u politiku.
Iako su u prethodnom periodu napravljeni značajni zakonski pomaci u pravcu povećanja
zastupljenosti žena u politici, rodnu ravnopravnost ne treba posmatrati isključivo kroz formalnu
zastupljenost, već prije svega kao pitanje stvarnog uticaja, moći odlučivanja i mogućnosti
političkog napredovanja. S tim u vezi zabrinjavaju nalazi našeg istraživanja o učešću žena u
lokalnoj politici u Crnoj Gori, sprovedenog u novembru 2025. godine, koji su ukazali da
političarke često percipiraju da su žene prisutne u partijskim strukturama, ali ne uvijek i u
krugovima u kojima se donose ključne političke odluke. Ovakvi nalazi ukazuju na jaz između
formalnih mehanizama rodne ravnopravnosti i stvarnih odnosa moći unutar političkih partija, dok
se istovremeno u javnom prostoru pojavljuju i nove prepreke političkom angažmanu žena.
Digitalno nasilje nad ženama u politici postaje sve vidljiviji oblik političkog pritiska i pokušaja
njihove diskreditacije. Patrijarhalni narativi koji su žene nekada gurali izvan javnog života danas
se sve češće reprodukuju kroz digitalni prostor u vidu mizoginih komentara, omalovažavanja i
javnog targetiranja političarki.
Posebno zabrinjava činjenica da su, na osnovu zahtjeva za slobodan pristup informacijama koje
smo uputili sudovima, tužilaštvu i Upravi policije radi pribavljanja podataka o prijavama i
postupcima koji se odnose na govor mržnje prema ženama u politici, odnosno krivična djela
izvršena iz mržnje ili diskriminacije zasnovane na polu, rodu ili političkom djelovanju žena, ove
institucije navele da ne raspolažu evidencijom takvih slučajeva. To ukazuje da se napadi koji su
vidljivi u javnom prostoru očigledno ne evidentiraju kao posebna kategorija rodno zasnovanog
nasilja nad političarkama u javnom prostoru, već se u praksi često kvalifikuju kao prekršaji ili
druga djela nižeg stepena odgovornosti, što doprinosi njihovoj institucionalnoj nevidljivosti.
Povećanje kvota na 40% u Vladi, na izbornim listama i u odborima državnih preduzeća
predstavlja važan pomak ka formalnoj ravnopravnosti, ali kvote same po sebi ne mogu
promijeniti političku kulturu niti obezbijediti stvarnu jednakost. Rodna ravnopravnost ne mjeri se
samo brojem žena u politici, već njihovim stvarnim uticajem, mogućnošću napredovanja i
bezbjednošću u javnom prostoru. Učešće u političkom životu predstavlja fundamentalno
demokratsko pravo učešća u javnom životu, zbog čega nijedna žena ne bi smjela biti
obeshrabrena da se politički angažuje zbog stereotipa, digitalnog nasilja ili izostanka
institucionalne zaštite.
Danijela Darmanović,
Građanska alijansa
Autor:Radiotitograd.me
