Foto:UGC
Odluka Crne Gore da se, nakon 17 godina, povuče iz trke za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija ne čudi, s obzirom na činjenicu da je naša državna politika opterećena uticajem nekadašnjeg Demokratskog fronta, a da vanjskim poslovima rukovode dva potpredsjednika Vlade, od kojih je Ervin Ibrahimović formalni, a Filip Ivanović suštinski ministar, smatra diplomata Željko Perović.
Informaciju da se naša zemlja povukla iz trke za nestalnu članicu Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija u periodu 2026-2027. objavilo je više domaćih medija.
Zvaničnu potvrdu te informacija juče je bilo nemoguće dobiti iz Vlade i resora vanjskih poslova, ali nezvanična saznanja Pobjede govore da je ona tačna.
Perović, u izjavi za Pobjedu, pojašnjava da je Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija najznačajnije i najprestižnije tijelo među svim međunarodnim organizacijama i da član SB ne može svako da bude.
U prilog tome, navodi Perović, govori i činjenica da više od trećine država u svijetu, njih oko 190, nikada nijesu bile članice Savjeta bezbjednosti.
“Crna Gora je 2008. godine najavila kandidaturu, a kada je ona pozitivno pozdravljena, nijesmo preduzeli potrebne korake u smislu realizacije tako značajnog poduhvata”, navodi Perović, ističući da se, kao neko ko je bio dio tog tima, smatra i lično odgovornim.
Perović objašnjava da aktivnosti kandidovanja za članstvo u SB UN podrazumijevaju angažovanje Ministarstva inostranih poslova, koje je nosilac i neposredni izvršilac svih aktivnosti, ali i kompletnog državnog vrha.
“Podrazumijeva se da se tim poslovima bavi tim ozbiljnih i posvećenih diplomata, koji su osposobljeni da daju doprinos svim najznačajnijim pitanjima iz oblasti savremenih međunarodnih odnosa. To svaka ozbiljna zemlja radi, ali ne i Crna Gora. Naročito u finišu kampanje, a to je posljednjih četiri do pet godina, kada je crnogorska diplomatija praktično nevidljiva. Dovoljno govori činjenica da mi u Njujorku već više godina nemamo ambasadora, već samo niže diplomatsko osoblje”, ističe Perović.
Objašnjava i da je za podršku članstvu u Savjetu bezbjednosti potrebno uložiti ogroman napor, a da je Crna Gora u tom smislu pokazala „ozbiljnu dozu neozbiljnosti“.
“Od samog početka sam bio skeptičan, jer sam smatrao da mi nemamo dovoljno ljudi i da nijesmo dovoljno dobro sve to osmislili. Crna Gora je napravila i niz grešaka, od kojih je jedna bila ona kada smo jednoj članici UN obećali da ćemo je podržati, a potom podršku dali drugoj državi”, zaključuje on.
Primjeri Hrvatske i Slovenije
Koliko je za svaku zemlju važno i prestižno da bude nestalna članica Savjeta bezbjednosti govore, navodi diplomata Željko Perović, primjeri iz našeg najbližeg okruženja.
Podsjeća da je Vlada Hrvatske, kada je ta zemlja objavila svoju kandidaturu, angažovala prekaljenog diplomatu i posljednjeg ministra inostranih poslova Jugoslavije Budimira Lončara kao specijalnog izaslanika za SB.
“Lončar, koga sam tada stalno viđao, je, koristeći svoja poznanstva i dobre veze, obišao svijet uzduž i poprijeko, te svojim umijećem i uticajem obezbijedio značajan broj glasova mnogih država”, navodi Perović.
Još drastičniji primjer je, dodaje on, Slovenija, koja je po drugi put od sticanja nezavisnosti izabrana u nestalno članstvo SB.
“Naime, pored postojećeg ambasadora i stalnog predstavnika pri UN, Slovenija je odredila još jednog ambasadora, koji u Njujorku stalno boravi i bavi se samo pitanjima vezanim za rad SB. To sve govori o značaju članstva za svaku zemlju, te opsežnosti priprema i kompleksnosti cijelog procesa kandidovanja”, naveo je Perović.
Izvor:CDM
