Foto:RTCG
U Crnoj Gori prema zadnjim zvanicnim podacima MONSTAT-a živi 27 odsto siromašne djece i ovo stanje traje godinama a država ipak nema Strategiju za suzbijenje dječijeg siromaštva, saopštila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević, povodom Međunarodnog dana djece.Generalna skupština UN-a je 20. novembra 1959. godine usvojila “Deklaraciju o pravima djeteta”, a 1989. godine “Konvenciju o pravima djeteta”.
Od 20. novembra 1989. godine u cijelom svijetu se obilježava Međunarodni dan djeteta, koji je inicirala Organizacija Ujedinjenih nacija i njene ustanove.
Obilježavanjem ovog dana se želi senzibilizirati javno mnijenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Jedan od najgorih oblika nasilja je siromaštvo.
U Crnoj Gori prema zadnjim zvanicnim podacima MONSTAT-a živi 27 odsto siromašne djece i ovo stanje traje godinama a država ipak nema Strategiju za suzbijenje dječijeg siromaštva.
Osnovna dječja prava su:
Prava preživljavanja – hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard;
Razvojna prava – razvoj, njega i obrazovanje, porodica, kultura, identitet;
Prava učestvovanja – donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama;
Prava zaštite od – zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije
Prema UN konvenciji o pravima djeteta sve evropske države imaju obavezu da zaśtite pravo djece na sticanje državljanstva, a tako i prava iz socijalne, dječije zaštite, prava na liječenje, obrazovanje.
“Rješenje pitanja siromastva posebno medju đecom je morao biti prvi cilj Vlade Crne Gore”, poručila je Medojević.
Prema njenim riječima servisi i intervencije koje bi smanjile efekte siromaštva i društvene isključenosti na najugroženije, ne bi se smjele odlagati što se čini decenijama.
Linija siromaštva mora biti crvena linije ispod koje ne bi smio da živi ni jedan građanin Crne Gore pa tako ni jedno dijete. Linija siromaštva za jednu osobu po Monstatu 280 eura mjesečno a za četvoročlanu porodicu 589 eura.
“Banci hrane se svakodnevno javljaju ljudi da se žale da gube trku za preživljavanje. Nemogućnost da plate kiriju ili ratu kredita, troškove režija, da se prehrane zaokupljuje u potpunosti najveći broj građana. Najugroženije su porodice gdje djeca žive sa jednim roditeljem i porodice sa više djece. Država umjesto da podrži takve porodice se ponaša pasivno ili ograničava njihova prava”, tvrdi Medojević.
Šesto dijete u porodici nema pravo na dječiji dodatak. Nemaju ga ni djeca takozvani, apatridi.
“Mnogo porodica koje žive u siromaštvu zbog strogih kriterijuma ostvarivanja prava na jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima MOP( materijalno obezbjeđenje porodice), ne dobijaju veći dječiji dodatak ( što je pravo korisnika socijalne pomoci) već svega 30 eura po djetetu kao i djeca iz porodica dobrog statusa”, istakla je ona.
Ukoliko maloljetno dijete dobije privremeni posao da bi pomoglo roditeljima da se prehrane, kupe obuću, odjeću, školaki pribor, porodica gubi pravo na socijalnu pomoc namijenjenu siromastnima MOP.
Kada dijete napuni 18 god i želi studirati, njegova porodica gubi MOP i ostaje bez prihoda.
“Umjesto da se na svako način trudimo kao sistem, da pomognemo djeci iz siromašnih porodica da se isčupaju iz kandži siromastva, mi ih saplićemo i otežavamo im život i tešku borbu. Porodicni dodatak, mjesečno primanje za porodice sa djecom u riziku od siromaštva je jedan od načina pomoći. Dječiji dodatak čija visina zavisi od prihoda i primanja porodice je jedan od načina umanjenja siromastva i smanjenja razlika medju djecom”, kazala je Medojević.
Ona naglašava da su besplatna užina u školi, školski pribor, časovi iz teže savladivih predmeta, sportske i druge aktivnosti … jedan od načina da djeca iz socijalno ugroženih porodica budu manje marginalizovsna i da ostvaruju bolje rezultate u školi i školovanjem se izbore za bolji život.
“Skandalozno mala socijalna primanja namijenjena siromašnima, MOP, primanja za nezaposlene porodilje i redovne studentkinje pokazuju nemar države prema budućnosti. Sa oko stotinu eura mjesečno se ne može, živjeti, hraniti, plaćati obaveze. Ni besplatna dohrana( formule) za bebe ne postoji u našem sistemu socijalne zaštite, čak ni za najugroženije kao ni pelene ni higijenska sredstva. Nema dovoljno obroka u Narodnim kuhinjama, nema besplatnih namirnica i higijenskih sredstava, teško je odškolovati djecu čije porodice žive u nemaštini”, upozorila je Medojević.
Umjesto ciljane socijalne politike prema onima koji žive teško, naša Vlada se opredjeljuje na univerzalna rješenja po sistemu, svima po malo što je direktno na štetu najugroženijih .
“Aktuelna Vlada čini malo kako bi smanjila siromaštvo među građanima a posebno među djecom, gdje je ono naizraženije i ostavlja trajne posljedice. Koordinacija više resora ( socijalne, zapošljavanja, zdravstva, školstva, finansija) koje bi doprinijele dostojanstvenijem żivotu ugrozenih u Vladi Crne Gore nema, a ona je nužna kako bi imali proaktivnu socijalnu politiku. Podsjećam na nedavne riječi premijera Spajića da je za 100 eura povećana naknada za materijalno obezbjeđenje porodice- MOP”, navela je ona.
Nije došlo, kako kaže, na žalost do povećanja MOP -a za sto eura. Socijalna pomoć namijenjena siromasnima – MOP se krece od 89 do 170 eura.
Izvor:RTCD
