Foto: Privatna arhiva
Piše: mr Stela Burzanović, psihološkinja
Na sam pomen riječi povrede sportisti nimalo ne prija i ta pomisao izaziva niz neprijatnih osjećanja. Jer niko se ne bavi sportom očekujući da će se povrijediti, ali, nažalost, povrede su dio sporta. Nešto sa čime se skoro svaki sportista suočio u svojoj karijeri. Nekada su one male, kratko traju i ne ostavljaju posljedice na dalji proces treninga i takmičenje. Ali ponekad one mogu da unesu veliku pometnju, oporavak da traje dugo… Borba sa samom povredom umije da bude iscrpljujuća i naporna, od bolova, uspostavljanja tačne dijagnoze, liječenje, kasnije rehabilitacija pa tek onda povratak na trening.
Međutim, kada dodje do povrede to je sportisti itekako traumatski dogadjaj. Kada iz psihološkog ugla definišemo traumu, trauma je bilo koja vrsta uznemirujućeg događaja ili iskustva koja može uticati na sposobnost osobe da se snađe i funkcioniše. Može rezultovati emocionalnom, fizičkom i psihološkom štetom. Traumatične događaje karakteriše osećaj užasa, nemoći, ozbiljnosti povrede ili prijetnje ozbiljnom povredom.
Anksioznost i negativni stresori, depresija, poremećaj u ishrani, dovode do psihičkih problema koji prate povrijeđene sportiste. Borba u glavi sportiste je presudna. Jer to razočarenje kada dođete do vrhunskih rezultata ili blizu njih, a onda odjednom prekid sa treningom, nije lako. Sve ovo umije da napravi veliku pometnju u glavi, dolazi do razočarenja, pada motivacije i veoma je teško izboriti se sa ovim početnim periodom.
Od ključnog značaja je i da sportisti imaju odgovarajući tip podrške okoline, porodica i prijatelji ali posebno od značaja ljudi iz sporta kao što su treneri, kondicioni treneri i sportski ljekari jer oni mogu ponuditi jedinstveno razumijevanje sportisti i iskustvo.
Oporavak od povreda uključuju i tijelo i um.
Potpuni oporavak definišemo kao mogućnost da se vratimo sportu na prethodnom nivou bez novih povreda.
Brojne studije su pokazale da je manja vjerovatnoća da će se povrijeđeni sportisti sa višim nivoom stresa, anksioznosti i straha od ponovne povrede u potpunosti oporaviti.
Sa druge strane, neki psihološki faktori su povezani sa poboljšanim ishodima. Samopouzdanje i odlučnost, kao i jak sportski identitet (što je sportista uspješniji, to je veća njegova želja da se vrati sportu).
I ono što možemo sveobuhvatno reći i podijeliti u dvije grupe, to je koji su to sve štetni psihološki faktori i ne omogućavaju kompletni oporavak sportiste kao i koji su to potencijalno korisni psihološki faktori koji ¨guraju¨ povrijeđenog sportistu dalje.
Potencijalno štetni psihološki faktori:
- strah od kretanja
- strah od ponovne povrede
- depresija
- nerealna očekivanja za oporavak.
Potencijalno korisni psihološki faktori
- sportski identitet
- samopouzdanje
- psihološka spremnost za povratak sportu-odlučnost
- realna očekivanja za oporavak.
Kada se sportista nađe u teškoj situaciji, povredi, sve emocije će prolaziti kroz njega i smjenjivaće se sva osjećanja,negativna, kao što smo gore prethodno pomenuli. Suština je da ne treba ništa potiskivati i negirati, jer će na duže staze to biti još teže. Nego biti jak, realan, savjestan, sagledati sveobuhvatnu situaciji i ići u smjeru šta ja sad to dobro mogu uraditi za sebe, da dam sve od sebe da se ide u pravcu oporavka. Nije lako, nije lak taj put, ali zahtijeva dosta njege, rada i brige o sebi kako na fizičkom tako i na psihičkom nivou, jer opet na kraju možemo reći da su sve to iskustva koja samo mogu ličnost da ojačaju i da ga pripreme za dalje, za dalju borbu. Vizualizovati svoj put oporavka na bolje i da već vide sebe u nekoj skorijoj budućnosti opet na terenu. Jer nijesu sami, i svim vrhunskim sportistima se sve ovo dešavalo isto su prolazili, a danas ih vidimo na malim ekranima da uprkos i povredama i godinama i dalje su u takmičenjima, treninzima i uvijek rade na sebi na svakom polju, psiho-fizičkom. Što je dodatni podstrek svim sportistima koji prolaze proces oporavka od povrede, da se vrate na teren kada budu spremni.
Izvor:Sportski.me
