Medijskom pismenošću protiv dezinformacija i lažnih vijesti
Mediji u značajnoj mjeri oblikuju naše stavove i mišljenja, utiču na naše izbore i odluke koje donosimo, zbog toga je važno da možemo da vjerujemo onome što pročitamo i čujemo u medijima, ali i da budemo u stanju da donosimo sopstvene sudove o događajima o kojima mediji izvještavaju.
Dezinformacije i lažne vijesti postale su veliki problem poslednjih godina, koji je posebno izražen u onlajn prostoru. Gotovo četiri milijarde ljudi širom svijeta koristi platforme društvenih medija kao što su Fejsbuk i Tviter, kao jedan od primarnih načina na koji se informišu. Međutim, kampanje dezinformacija se ne odnose samo na onlajn sferu, one kombinuju različite metode uticaja, od tradicionalnih medijia kao što su novine, radio i TV, preko veb stranica, društvenih mreža, soba za ćaskanje, a uključuju mješavinu tekstova, fotografija i video zapisa koje dalje šeruju u onlajn prostoru preko više hiljada lažnih naloga.
Dezinformacije se plasiraju s ciljem da šire mržnju, siju podjele i nesuglasice, s namjerom da izazovu lančanu reakciju kod čitalaca, koji će u njih povjerovati i proslijediti vijest dalje svom krugu prijatelja. Lažne vijesti uglavnom imaju senzacionalističke ili obmanjujuće naslove koji ne podržavaju informacije iznijete u članku ili u videu.
U eri post istine kako mnogi nazivaju digitalno doba u kojem živimo, sve je više ‘izmijenjenih’ fotografija, falsifikata zvuka i dip fejk (deep fake) videa, koji su veoma realistični a ipak lažni video zapisi, napravljeni korišćenjem vještačke inteligencije. Jedan od najpoznatijih primjera ovakvog videa je BuzzFeedVideo – lažni video zapis koji savršeno imitira mimiku i glas bivšeg američkog predsjednika Baraka Obame. Video je toliko savršeno montiran da se tek na samom kraju otkriva da u stvari glumac Džordan Pil ‘glumi’ bivšeg predsjednika.
Jedan od načina na koji se možemo zaštiti od mora neistina je medijsko opismenjavanje svih slojeva društva. To podrazumijeva jačanje naše sposobnosti da kritički čitamo i provjeravamo tačnost informacija. Neka od pitanja koja sebi možemo postaviti prilikom provjere tačnosti vijesti su:
Da li je izvor informacije pouzdan i možemo li mu vjerovati? Da li ‘činjenice’ iz priče možemo provjeriti nezavisno od tog izvora? Da li drugi pouzdani mediji prenose istu vijest i na koji način? Da li je naslov tačan? Da li kod objavljenih fotografija i videa postoje znaci fotošopinga/izmjena originalne slike?
Najpouzdaniji način je da iste vijesti čitamo iz različitih izvora kako bismo čuli i suprotstavljena mišljenja, na bazi kojih ćemo formirati lični sud. Problem je međutim, što algoritmi koje koriste platforme društvenih mreža korisnicima prikazuju informacije koje su slične njihovim prethodno pretraživanim sadržajima. To znači da nas algoritmi prilično ograničavaju jer nam pokazuju isključivo slične sadržaje, a kada su u pitanju lažne vijesti to nas uvodi u začarani krug neistina i obmana.
Zbog svega toga sajtovi za provjeru činjenica kao što je crnogorski www.raskrinkavanje.me mogu pomoći da provjerite pouzdanost informacija. Google takođe nudi obrnutu pretragu slika gde možete da provjerite da li je ista fotografija ranije korišćena na vebu i drugdje i u kom kontekstu.
Novo lice politike i izbora
Društvene mreže ali i brojni drugi onlajn mediji bez impresuma, pogodan su način za širenje lažnih vijesti i manipulisanje javnim mnjenjem. Oni su posebno moćan alat u izbornim kampanjama. Povjerenje javnosti u izbore poljuljano je širom svijeta nakon niza kampanja dezinformacija, koje zbunjuju birače i pojačavaju nepovjerenje u način na koji se prebrojavaju glasovi. Društvene mreže tako podrivaju temelje demokratije.
Političari sada imaju magnetofon kojim mogu direktno komunicirati sa svojim biračkim tijelom. Bivši brazilski predsjednik Žair Bolsonaro, kao i bivši američki predsjednik Donald Tramp, nastavlja da podriva povjerenje javnosti tvrdeći da su predsjednički izbori održani prošlog oktobra – pokradeni. Izbornu trku i objavu pobjede predsjednika da Silve obilježile su priče o korupciji, kovidu, krčenju šuma, pa čak i kanibalizmu koje su se nekontrolisano širile društvenim mrežama.
Iskustva brojnih zemalja govore u prilog činjenici da se ishodima izbora širom svijeta lakše manipuliše putem društvenih mreža. Tokom meksičkih izbora 2018. godine 25% objava na Fejsbuku i Tviteru kreirali su botovi i trolovi. Procjene uoči španskih nacionalnih izbora 2019. godine navode da su Španci preko VhatsApp-a primili više dezinformacija i govora mržnje nego Tviter, Jutjub i Instagram zajedno, i skoro isto toliko koliko je širio Fejsbuk. Od početka rata u Ukrajini pa do danas, prema analizama mreža za provjeru činjenica, zabilježene su na desetine hiljada dezinformacija o ovoj temi širom svijeta. Poslednjih dana ponovo je aktuelan narativ da Poljska namjerava da anektira zapadne ukrajinske teritorije. Kao ‘dokaz’ prilaže se fotografija koja je preuzeta iz vremenske prognoze poljske televizije TVP.
Sjetimo se da je Rusija optužena za uplitanje u američke predsjedničke izbore 2016. i 2020. godine, u cilju podrivanja ključnih institucija sistema, uključujući medije i pravosuđe. Prema procjenama Fejsbuka, ruske propagandne objave su samo na toj mreži ‘stigle’ do 150 miliona Amerikanaca tokom izbora 2016. godine. Najpopularnija vijest o američkim izborima te godine bila je lažna, a tvrdila je da je papa podržao Donalda Trampa za predsjednika.To ipak nije spriječilo milione Amerikanaca da je šeruju na društvenim mrežama.
Informacioni rat i propagandna medijska mašinerija za širenje laži nije zaobišla ni Crnu Goru. Lažna istraživanja javnog mnjenja kružila su društvenim mrežama u avgustu kada se pisalo o parlamentarnim izborima 2020. godine, a zloupotrijebljena su imena agencija za istraživanje javnog mnjenja IPSOS-a, CEDEM-a i agencije House. Nakon toga, i u decembru su širile informacije o lažnom istraživanju vezano za rejtinge političkih partija koje je navodno potpisala agencija IPSOS. Tokom izbora u Nikšiću dezinformatori su novo lažno istraživanje javnog mnjenja pripisali Demostatu, koji je navode demantovao. Fejsbukom su se dijelili statistički podaci o anketama izlaznosti i procentima glasova koji pripadaju partijama. Takve navode demantovao je Centar za monitoring i istraživanja (CEMI) uz napomenu da izlazne ankete nijesu dozvoljene u Crnoj Gori, te da će CEMI objaviti procjene rezultata nakon glasanja, ali ne na bazi izlaznih anketa, već putem metode paralelnog prebrojavanja glasova. Lažne informacije utiču na javno mnjenje, posebno zbog brzine kojom laži postaju viralne na društvenim mrežama, a povjerenje u glavne institucije sistema u Crnoj Gori je značajno oslabljeno.
Psiholozi upozoravaju da kada su u potanju dezinformacije, iako je riječ o neistinitim pričama koje su kao takve javno obilježene, one ipak i dalje mogu uticati na formiranje mišljenja svoje publike. Pored toga, redosled kojim pretraživači prikazuju rezultate ima snažan uticaj na politička mišljenja korisnika. Eksperimentalne studije pokazuju da kada neodlučni birači traže informacije o političkim kandidatima, više od 20% njih će promijeniti mišljenje na osnovu redosleda rezultata pretrage. Malo ljudi je svjesno pristrasnosti u rezultatima onlajn pretraživača, ili kako se njihov izbor političkog kandidata promijenio kao rezultat toga.
Prema izvještaju Evropskog parlamenta iz 2019. godine, najorganizovanije prijetnje političkim procesima i ljudskim pravima predstavljaju korodinisane kampanje koje se istovremeno vode na više društvenih platformi. Kampanje dezinformacija obično počinju mnogo prije izbora kako bi se stvorila zabuna, a gubitnicima pružio prostor da osporavaju rezultate. Za potrebe takvih kampanja angažuju se armije trolova koje šire lažne vijesti o kandidatima, što povećava polarizaciju javnog mnjenja. Radi se o tzv. ‘farmama trolova’ na internetu, koje funkcionišu po principu fabrika koje zapošljavaju radnike u smjenama od 12 do 24 sata dnevno, sa dnevnom kvotom od 135 postavljenih poruka po ‘radniku’.
Izvještaj je otkrio dokaze o organizovanim kampanjama manipulacije društvenim medijima u 70 zemalja svijeta, koje su koristeći ‘sajber armije’ slale obmanjujuće poruke i tako uticale na stvaranje političkog haosa. Društvene mreže ‘podstiču’ sadržaje koji izazivaju podjele, jer je znatno veća vjerovatnoća da će se uvrede o političkim protivnicima i upotreba emocionalnog jezika više dijeliti na mrežama. Ljutnja je emocija koja putuje najbrže i najdalje na društvenim mrežama u poređenju sa svim drugim emocijama, smatraju psiholozi. Kao rezultat toga, oni koji objavljuju uvredljive poruke neizbježno će imati najveći uticaj, i njihovi će se postovi najčešće dijeliti.
Psiholozi otkrivaju da je glavni razlog zašto dijelimo neku objavu zato što dolazi od prijatelja ili poznate ličnosti sa kojom želimo da budemo povezani. Isto tako više smo zabrinuti za status, popularnost i uspostavljanje kruga ‘prijatelja’ nego za istinu i provjeru činjenica. Zbog tih slabosti u ljudskoj psihologiji, prostori društvenih mreža će neizbežno biti prostori gdje se istina lako degradira. Izlaganje lažnim političkim vijestima može da preokrene i naša sjećanja. U studiji, koja je obuhvatila 3.000 glasača prikazane su lažne priče, a mnogi ispitanici kasnije ne samo da su se ‘sjećali’ lažnih priča kao da su stvarni događaji, već su se ‘prisjećali’ i dodatnih detalja o načinu na koje su se događaji odigrali.
Kao mogući odgovor na kampanje dezinformacija koje štete pojedincima i čitavim društvima, države mogu reagovati uvođenjem propisa za borbu protiv širenja dezinformacija, ali bi takav potez iziskivao definisanje granica slobode govora, što je kontroverzno pitanje. Zakoni i kazne koji trenutno postoje, ne prate brzinu kojom se dezinformacije šire u digitalnom svjetu.
Živimo u vremenu u kojem razum ustupa mjesto strastima, činjenice se slabo provjeravaju i sve je politički obojeno. Zato sajtovi za provjeru informacija i činjenica treba da imaju sve veću ulogu u tome kako prihvatamo vijesti. Najbolje je da svemu što čitamo i čujemo pristupamo uz dozu cinizma.
Medijska pismenost podrazumijeva da budemo obazrivi o izvorima iz kojih dobijamo informacije, i neophodan je saveznik u razvoju kritičkog mišljenja i sposobnosti ljudi da se kreću u svijetu suprotstavljenih ili višeslojnih istina.
Autor: radiotitograd.me (R.Z.)
