Procurio insajderski izvještaj: SAD mjesecima znao da se sprema rat, Zelenski nije vjerovao

Radio Titograd

16.08.2022, 20:29h

7 min

Jednog jutra u oktobru prošle godine najviši američki obavještajni, vojni i diplomatski čelnici ušli su u Ovalni kabinet na hitan sastanak s predsjednikom Bajdenom. Stigli su s povjerljivom obavještajnom analizom, sastavljenom od nedavnih satelitskih snimaka, presretnutih komunikacija i drugih izvora, a koja je govorila o planovima ruskog predsjednika Vladimira Putina za invaziju na Ukrajinu.

Mjesecima su zvaničnici Bajdenove administracije posmatrali kako Putin okuplja desetine hiljada vojnika i šalje tenkove i projektile duž ukrajinske granice, piše The Washington Post u velikom tekstu u kojem donosi hronologiju događaja koji su se uoči ruske invazije na Ukrajinu odvijali iza zatvorenih vrata.

Kako je ljeto prolazilo, Džejk Salivan, Bajdenov savjetnik za nacionalnu sigurnost, fokusirao se na sve brojnije obavještajne podatke o Rusiji i Ukrajini. Dogovorio je sastanak nakon što je postao uvjeren da je ruska invazija na Ukrajinu izvjesna.

Bio je to jedan od nekoliko sastanaka te jeseni. Bajden i potpredsjednica Haris zauzeli su svoja mjesta u foteljama ispred kamina, dok su se državni sekretar Blinken, ministar odbrane Lojd Ostin i general Mark Majli pridružili direktorima obavještajnih službi i CIA-e na sofama oko stolića za kafu.

Ulazak SAD-a u novi sukob nakon katastrofe u Avganistanu

Bajdenu su tada rekli da obavještajni podaci o Putinovim operativnim planovima pokazuju da je sve spremno za masovni napad na Ukrajinu. Američka obavještajna zajednica imala je svoje izvore u ruskom političkom vođstvu, špijunskom aparatu i vojsci, od viših razina do najnižih činovnika, tvrde američki funkcioneri.

Puno radikalniji od moskovske aneksije Krima 2014. i podstcanja separatističkog pokreta u istočnoj Ukrajini, Putinovi ratni planovi predviđali su zauzimanje većine ukrajinske teritorije.

Bajden, koji je preuzeo dužnost obećavajući da će zemlju držati podalje od novih ratova, bio je odlučan da Putina treba ili odvratiti ili mu se suprotstaviti, te da Sjedinjene Države ne smiju djelovati same. Ipak, NATO nije bio jedinstven oko stava prema Moskvi, a kredibilitet SAD-a bio je slab. Nakon katastrofalne okupacije Iraka, kahaosa koji je uslijedio nakon povlačenja SAD-a iz Afganistana i četiri godine nastojanja Donalda Trampa da potkopa NATO savez, Bajden nije mogao biti siguran da može učinkovito predvoditi zapadni odgovor na ekspanzionističku Rusiju.

Ukrajina je bila problematična bivša sovjetska republika s poviješću korupcije, a odgovor SAD-a i saveznika na raniju rusku agresiju je bio nesiguran i podijeljen. Kada dođe do invazije, Ukrajinci će trebati značajne količine novog oružja za obranu. Premalo oružja je moglo jamčiti rusku pobjedu. Ali previše bi moglo izazvati izravan sukob NATO-a s nuklearno naoružanom Rusijom.

Ovaj izvještaj, s dosad neobjavljenim detaljima, baca novo svjetlo na borbu SAD-a za vraćanje vjerodostojnosti, pokušaj balansiranja tajnosti oko obavještajnih podataka s potrebom da se saveznike uvjeri u njihovu istinitost i izazov određivanja kako će najmoćniji svjetski vojni savez pomoći ne baš savršenoj demokratiji na ruskoj granici a da NATO ne ispali nijedan metak.

The Washington Post piše da je tekst napisan nakon razgovora s više od trideset visokih zvaničnika SAD-a, Ukrajine, Europe i NATO-a. Neki su govorili pod uslovom anonimnosti. Kontaktirali su i Kremlj, ali nisu dobili odgovor.

“Procjenjujemo da planiraju izvršiti značajan strateški napad na Ukrajinu iz više smjerova istovremeno”, rekao je na sastanku general. Napad je trebao biti brz i zateći ukrajinske snage nespremnima.

Prema obavještajnim podacima, Rusi bi došli sa sjevera, s obje strane Kijeva. Dio vojske bi se kretao kroz ukrajinski grad Černihiv, dok bi drugo krilo Kijev napalo na zapadu, napredujući prema jugu iz Bjelorusije, kroz prirodni koridor između “zone isključenja” oko nuklearne elektrane Černobil i okolnog močvarnog tla.

Odvojeno, ruske snage će doći s istoka i proći kroz središnju Ukrajinu do rijeke Dnjepar, dok će trupe s Krima preuzeti jugoistočnu obalu. Te bi akcije mogle potrajati nekoliko sedmica, predviđali su ruski planovi.

Nakon što bi zastale da se pregrupišu i ponovo naoružaju, ruske snage bi krenule prema zapadu, prema liniji sjever-jug koja se proteže od Moldavije do zapadne Bjelorusije, ostavljajući krnju ukrajinsku državu na zapadu – područje koje je prema Putinovoj računici bilo naseljeno nepopravljivim neonacističkim rusofobima.

Sjedinjene Države dobile su “izvanredne detalje” o tajnim planovima Kremlja, dok je Rusija i dalje poricala da namjerava započeti rat, objasnila je kasnije direktorica Nacionalne obavještajne službe Avril Haines.

Planovi su uključivali ne samo pozicioniranje trupa i naoružanja i operativnu strategiju nego i finese poput Putinovog “neuobičajenog i naglog povećanja financiranja za vojne operacije u izvanrednim situacijama i za povećanje rezervnih snaga, čak i dok druge hitne potrebe, poput odgovora na pandemiju, nisu imale dovoljno resursa”, rekla je.

Ovo nije bila puka vježba zastrašivanja, za razliku od velikog ruskog raspoređivanja snaga u aprilu, kada su Putinove snage prijetile ukrajinskim granicama, ali nikada nisu napale. Nekima u Bijeloj kući bilo je teško zamisliti razmjere ambicija ruskog vođe.

“To nije izgledalo kao nešto što bi razumna zemlja preduzela”, rekao je kasnije jedan učesnik sastanka o planiranoj okupaciji Ukrajine. Djelovi Ukrajine bili su duboko antiruski raspoloženi, što je podiglo avet pobune čak i ako Putin sruši vladu u Kijevu. Pa ipak, obavještajni podaci su pokazali da je sve više i više trupa pristizalo i spremalo se za punu kampanju. Streljivo, hrana i ključne zalihe stizali su u ruske baze.

Bajden je svoje savjetnike pitao misle li zaista da će ovaj put Putin napasti. Da, potvrdili su. Ovo je stvarno. Iako će administracija tokom sljedećih nekoliko mjeseci javno insistirati na tome da ne vjeruje da je Putin donio konačnu odluku, jedino što njegov tim nije mogao reći predsjedniku tog dana bilo je tačno vrijeme kada će ruski predsjednik narediti napad.

Direktor CIA-e Vilijamam J. Burns, koji je bio ambasador SAD-a u Moskvi i imao je direktnije kontakte s Putinom od bilo koga u Bajdenovoj administraciji, na sastanku je rekao da je Putin fiksiran na Ukrajinu. Kontrola nad zemljom bila je sinonim za Putinov koncept ruskog identiteta i autoriteta. Smatrao je da preciznost planiranja rata, zajedno s Putinovim uvjerenjem da Rusija treba ponovo apsorbovati Ukrajinu, nije ostavila sumnje da je Putin spreman izvršiti invaziju.

“Vjerovao sam da je prilično ozbiljan”, rekao je Burns nekoliko mjeseci kasnije, prisjećajući se brifinga.

Do kasnog ljeta, dok su sastavljali obavještajne podatke s granice i iz Moskve, analitičari koji su svoje karijere proveli proučavajući Putina bili su sve uvjereniji da je ruski čelnik, i sam bivši obavještajni časnik, vidio da se prostor za invaziju smanjuje. Ukrajinci su već dvaput izašli na ulice tražeći demokratsku budućnost, bez korupcije i bez uplitanja Moskve, tokom Narandžaste revolucije 2004.-2005. i protesta na Majdanu 2013.-2014. koji su prethodili ruskoj aneksiji Krima.

U svojoj procjeni analitičari su zaključili da je Putin, koji puni 69 godina, shvatio da mu ponestaje vremena da zacementira svoje nasljeđe kao jednog od velikih ruskih vođa, onoga koji je obnovio rusku nadmoć na euroazijskom kontinentu.

Analitičari su tvrdili da je Putin izračunao da bi bilo kakav zapadni odgovor na pokušaj osvajanja Ukrajine silom izazvao veliki bijes, ali da bi posljedice bile ograničene. Ruski čelnik, tvrdili su, vjeruje da je Bajdenova administracija ponižena katastrofalnim američkim povlačenjem iz Afganistana i da želi izbjeći nove ratove.

Sjedinjene Države i Evropa još uvijek su se borile s pandemijom koronavirusa. Njemačka kancelarka Angela Merkel, de facto europska čelnica, napuštala je dužnost i predavala vlast neprovjerenom nasljedniku. Francuskog predsjednika Makrona čekali su novi izbori i borba protiv osnažene desnice, a Britanija je patila od ekonomske krize nakon Brexita.

Veliki dijelovi kontinenta zavisili su o ruskoj nafti i prirodnom plinu, za koje je Putin mislio da ih može iskoristiti kao klin za rascjep zapadnog saveza. Pripremio je stotine milijardi dolara u novčanim rezervama i bio je uvjeren da ruska ekonomija može prebroditi neizbježne sankcije, kao što je bilo i ranije.

Nakon što je suočen s novim obavještajnim podacima i analizom na brifingu, Bajden je “u osnovi imao dvije reakcije”, rekao je Salivan.. Prvo je trebalo pokušali odvratiti Putina. “Trebali su poslati nekoga u Moskvu da sjedi s Rusima i kaže im: ‘Ako to učinite, ovo će biti posljedice.'”

Drugo, trebali su obavijestiti saveznike o američkim obavještajnim podacima i uključiti ih u jedinstven i odlučan stav da Rusiji treba zaprijetiti oštrim sankcijama, ojačati i proširiti odbranu NATO-a i pomoći Ukrajini. Burns je poslan u Moskvu, a Haines u sjedište NATO-a u Briselu.

Postojala su četiri važna pravila.

1. Ne smije se dogoditi oružani sukob između američke vojske i NATO-a s Rusijom.

2. Rat mora ostati unutar geografskih granica Ukrajine.

3. Treba ojačati i održati jedinstvo NATO-a.

4. Treba osnažiti Ukrajinu i dati joj sredstva za borbu.

Bajdenova administracija je takođe bila ozbiljno zabrinuta zbog mladog predsjednika Ukrajine, bivšeg TV komičara koji je došao na dužnost zahvaljujući velikom talasu podrške javnosti i želji za temeljitom promjenom, ali je izgubio ugled u javnosti jer nije ispunio obećanje koje će osigurati mir s Rusijom. Činilo se da Zelenski nije dorastao Putinu.

Matematika nije bila naklonjena Ukrajini. Rusija je imala više trupa, više tenkova, više navođenih projektila, i u prethodnim je sukobima pokazala svoju spremnost da pokori slabije protivnike, ne obazirući se na gubitke civilnih života. Kijev možda neće pasti tako brzo kako su Rusi očekivali, zaključili su Amerikanci, ali će pasti.

Sastanak SAD I Ukrajine

Blinken se sa Zelenskim sastao u Glasgovu u Škotskoj, na marginama međunarodnog samiita o klimatskim promjenama. Govorio je o obavještajnim podacima i najavio ruski napad.

“Bili smo samo nas dvojica, dva metra jedan od drugoga”, prisjetio se Blinken. Bio je to težak razgovor, kaže.

Blinken se i ranije susreo s ukrajinskim predsjednikom i mislio je da ga poznaje dovoljno dobro da može iskreno razgovarati, iako se činilo nestvarnim “reći nekome da vjeruješ da će njegova zemlja biti napadnuta”.

Zelenski mu se činio “ozbiljnim, odlučnim, stoičkim”, dijelom uvjeren u ono što čuje, dijelom u nevjerici. Rekao je da će izvijestiti svoje savjetnike. Ali Ukrajinci su u prošlosti vidjeli brojne ruske prevare, a Zelenski je očito bio zabrinut zbog ekonomskog kolapsa ako njegova zemlja zapadne u paniku, rekao je Blinken.

Blinkenova prezentacija i skepticizam Zelenskog postavili su obrazac koji će se ponavljati tokom sljedećih nekoliko mjeseci. Ukrajinci si nisu mogli priuštiti da u cijelosti odbace informacije američkih obavještajnih službi. Ali iz njihove perspektive, informacije su bile spekulativne.

Zelenski je čuo američka upozorenja, prisjetio se kasnije, ali je rekao da Amerikanci nisu nudili oružje kakvo je Ukrajini potrebno za odbranu.

Amerikanci su ponudili malo konkretnih obavještajnih podataka koji bi poduprli njihova upozorenja “sve do posljednja četiri ili pet dana prije početka invazije”, rekao je Dmitro Kuleba, ministar vanjskih poslova Ukrajine.

Manje od dvije sedmice nakon sastanka u Glazgovu, kada su Kuleba i Andrij Jermak, šef kabineta Zelenskog, posjetili State Department, visoki američki zvaničnik dočekao ih je s porukom: “Momci, kopajte rovove!” počeo je službenik.

“Kada smo uzvratili osmijeh”, prisjetio se Kuleba, “službenik je rekao: ‘Ozbiljan sam. Počnite kopati rovove. … Bićete napadnuti. Sprema se napad velikih razmjera i morate se pripremiti za njega.’ Pitali smo za detalje; nije ih bilo.”

Ako su Amerikanci postali frustrirani ukrajinskim skepticizmom prema ruskim planovima, Ukrajinci nisu bili ništa manje zbunjeni sve glasnijim američkim upozorenjima da dolazi invazija.

Rano navečer 23. februara Bijela kuća primila je hitnu obavještajnu informaciju. Postojala je “velika vjerovatnoća” da je invazija počela. Vojnici su bili u pokretu, a Rusi su ispalili projektile na ciljeve u Ukrajini.

Ostatak znate…

Izvor.Index.hr

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top1

27.09.2022. u 18:20h

Titogradske vijesti, top2

27.09.2022. u 18:17h

Titogradske vijesti, top2

27.09.2022. u 17:58h

Titogradske vijesti, top2

27.09.2022. u 17:39h

Titogradske vijesti, top2

27.09.2022. u 17:13h

Skip to content