Foto:CDT
Crna Gora je sprovela još jedan izborni proces sa manjkavim zakonskim okvirom. Od parlamentarnih
izbora 2016. godine izostaje volja političkih aktera da sprovedu reformu izbornog zakonodavstva.
Izborni dan je u oba kruga izbora protekao u mirnoj atmosferi i bez većih kršenja procedure glasanja,
a proceduralne nepravilnosti koje su naši posmatrači i posmatračice zabilježili nijesu mogle uticati na
ishod izbora.
Izborni dan su obilježile i informacije o saslušanjima i pretresima koje je Uprava policije sprovela
prema aktivistima DPS-a u pojedinim gradovima zbog sumnje u kupovinu glasova. Zbog otklanjanja
svih eventualnih sumnji u zakonitost i opravdanost postupanja policije, od izuzetne je važnosti da
policija i nadležno tužilaštvo u narednim danima pokažu maksimalnu transparentnost i otvorenost i
građane obavijeste o rezultatima svojih aktivnosti.
Državna izborna komisija (DIK) je povećala generalnu transparentnost svog rada i korektno
pripremila tehničke aspekte izbornog procesa. Međutim, i u ovom izbornom ciklusu, njen rad je
obilježilo donošenje selektivnih i zakonski veoma upitnih odluka, sve u cilju ostvarivanja prednosti za
pojedine kandidate. Donošenje ovih odluka obilježilo je preglasavanje profesionalnih članova DIK od
strane onih koje postavljaju političke partije.
DIK je uskratila potpuno pravo na posmatranje izbora domaćim i međunarodnim posmatračima. U
sadejstvu sa Agencijom za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP), po prvi
put je uskraćeno pravo na posmatranje svih segmenata izbornog procesa uključujući i sva relevantna
dokumenta.
I ovaj izborni ciklus, slično onome iz 2018. godine, obilježila je zloupotreba ličnih podataka
građana/ki i navodi o falsifikovanju njihovih potpisa za podršku pojedinim kandidatima.
U toku predsjedničkih izbora nije u potpunosti zagarantovana efikasna pravna zaštita biračkog prava
i izbornog procesa, zbog neaktivnosti Ustavnog suda.
Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) pokazalo je manji stepen transparentnosti u odnosu na
prethodne izborne cikluse (2016. i 2020. godine). Ono ovoga puta nije omogućilo predstavnicima
kandidata koji učestvuju na izborima niti domaćim i međunarodnim institucija koje prate izbore da
budu dio tima koji kontroliše birački spisak.
I u ovom izbornom procesu nastavljena je poznata praksa uz prethodnih izbornih ciklusa o masovnim
zapošljavanjima u toku izbornog procesa. Prema podacima Agencije za sprečavanje korupcije (ASK)
od početka kampanje za predsjedničke izbore do početka marta broj zaposlenih u javnoj upravi je
uvećan za čak 5000. Njeni dometi u postupku kontrole zloupotreba državnih resursa u kampanji
ponovo su se pokazali kao veoma ograničeni, a izvještaji kandidata sumnjivi sa jasno podcijenjenim
iznosima pojedinih usluga koje su u njima prijavili.
Kampanja u formalnom dijelu bila relativno korektna, svi kandidati su imali adekvatan prisup
medijima. Međutim, postojala je i intenzivna kampanja u sivoj zoni prepuštena više ili manje
anonimnim akterima i ona je imala za cilj diskreditaciju protivnika objavljivanjem detalja iz njihovog
privatnog života, uvrede prema neistomišljenicima, te stigmatizaciju pojedinaca ili čitavih grupa.
Izražena politička polarizacija i rastuća radikalizacija crnogorskog društva doveli su u do prijetnji
predsjedničkim kandidatima Đukanoviću i Draginji Vuksanović-Stanković, i napada na kandidata
Jakova Milatovića prije prvog kruga izbora. Takođe, došlo je do fizičkog napada na pristalicu jednog
od kandidata nakon održanog promotivnog skupa.
Srpska pravoslavna crkva (SPC) je i ovoga puta imala svoje političke preferencije te javno ubjeđivala
građane za koga kandidata treba da glasaju. I ovu kampanju su karakterisali jasni politički i medijski
uticaji prije svega iz Srbije ali i drugih zemalja regiona.
Ovu kampanju je obilježio rekordan broj dezinformacija. Regionalni mediji su izvještavali o izborima
u Crnoj Gori jasno izdvajajući svoje favorite, a tabloidi i mediji bliski vlastima u Srbiji su pomjerili
granice uobičajene zainteresovanosti za događanja u susjednoj zemlji i zašli duboko u zonu
nedozvoljenog uticaja na izborni proces u drugoj državi. Izvještavanje većine crnogorskih medija nije
bilo neutralno, iako oni sami najčešće nijesu proizvodili lažne vijesti i dezinformacije u užem smislu.
Međutim, pristrasno izvještavanje je u pojedinim glasilima bilo prisutno u mjeri koja se ne može
pravdati uređivačkim slobodama. Na društvenim medijima svakodnevno je bilježen veliki broj
dezinformacija. Kreatori dezinformacija su i u ovom izbornom ciklusu kreirali veliki broj objava o
rezultatima nepostojećih istraživanja javnog mnjenja.
Kompletan preliminarni izvještaj možete pročitati ovdje.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Autor:Radiotitograd.me
