Najveći uspjesi crnogorskog sporta – Ivan Strugar

Radio Titograd

18.02.2024, 11:31h

6 min

Foto: Kik boks savez Crne Gore

„Ivane, Ivane,“ – skandiranje navijača u krcatoj „Morači“ dok oficijelni spiker Vlado Jovićević na ringu čita impresivnu kik boks biografiju – Ivana Strugara.

Dobro poznate slike ljubiteljima kik boksa, borilačkih sportova tih godina u Crnoj Gori.

Podrška, svjetskom i evropskom prvaku tokom bogate karijere, u „Morači“, te hotelu „Splendid“, na stadionu Mogrena u Budvi, bila je nestvarna. Tražila se karta više.

O kik boksu, se pričalo danima, slavile se pobjede, ali i patilo zbog poraza.

„Ljubav koju mi je publika dala nikad ne mogu da zaboravim. Iskreno su se radovali kad sam dobijao, iskreno patili zbog poraza…Takav odnos sada, između borca i publike ne postoji. Mislim…da je tome doprinio, moj pošten odnos prema ljudima, sportu, kroz iskrenu emociju, bez foliranja, ljudi su to znali da prepoznaju, bodrili me, tugovali zbog poraza. Moram da kažem da je ta podrška jedna od većih vrijednosti koju sam doživio u karijeri“, kazao je Ivan Strugar na početku razgovora za Sportski.me.

Objasnio je koliko je bilo teško spremiti se za mečeve, dinamična takmičenja, sa “nepoznatim” rivalom…

„Danas ti dobiješ sve na video materijalu, imaš vremena za skaut, sparing, pripreme. Sjećam se kada sam ja bio na takmičenjima, ti do same borbe nisi znao sa kime ćeš u ring. I sva ta iščekivanja, bila su stresna, nisi praktično ništa znao o borcu. Kad počne meč, ja vidim je li on ljevak, dešnjak, i tokom meča ti se pripremaš za protivnika. Dešavalo mi se da selektor trči preko sale sa listom: „Strugar, Strugar ti si za 10 minuta“….Sjećam se jedne situacije, Goran Šćekić je radio meč, dobio ga, čekao je drugi i sad dolazi kod mene na tribine, pričamo, nije prošlo ni 20 minuta od borbe – pozivaju ga da se spremi za narednu…I taj je izgubio, osvojio bronzanu medalju. Tako da, puno je lakše danas, jer je sve dostupno“, kazao je Strugar.

PETRONI, JAHJAH, SIPTOLEK

Mnogo je velikih borbi odradio Strugar u karijeri. Pamte se između ostalih mečevi sa Italijanom Petronijem, Marokancem Jahjahom, Tajlanđaninom Siptolekom, te ukrštanje rukavica za borcima sa prostora nekadašnjeg SSSR.

„Imao sam 68 profesionalnih mečeva – uz 62 pobjede. Radio sam zaista mnogo mečeva sa borcima iz Rusije, Ukrajine, Kirgistana. Pobjedio sam jednog Tajlanđanina, Leonarda Sitpoleka – on je imao 300 mečeva u boksu. Slomio sam mu nos, prekinut je meč – niko nije vjerovao da sam njega pobijedio. On je bio čudovište u tom periodu. Sjećam se jedne pres konferencije, kada sam to pomenuo, malo su ljudi ostali “zatečeni”…“, kazao je Strugar.

SKORO DECENIJU BEZ PORAZA

Ipak, jedan meč je izdvojio, kao prekretnicu u karijeri…

„Od 1995. do 2004. godine bio sam neporažen devet i po godina, u amaterskoj i profi karijeri. Osvojio sam titule u četiri različite kategorije. To u kik boksu više ne postoji. Izdvojio bih jednu borbu, možda i najdražu pobjedu nad Danijelom Petronijem, to je negdje bila moja prekretnica. U toj borbi od 12 rundi, sudija nijednom nije prekinuo meč. Bio je, samo jedan tehnički prekid, opomenuo me je da zategnem traku oko rukavice“, kazao je Ivan.

TRI MEČA SA ZILDŽIĆEM

Ivan je odradio tri spektakularna meča sa Salkom Zildžićem iz BiH. Pobjeda, u Splendidu, poraz u Tuzli, u “Majdanu”, i treći spektakularan  meč u „Morači“, pobjeda Strugara. 4. runda, nokaut, efektno, desnom nogom, što je bila njegova specijalnost.

„Mečevi sa Salkom su došli pred kraj moje karijere, i zato ih ljudi negdje najviše i pamte. Mi smo se dobro znali, i ti mečevi su uvijek teški. Bilo je dosta tog nacionalnog naboja, i sve je to dalo dodatnu dimenziju, i izašlo malo iz tih sportskih okvira. Mečevi protiv njega su mi bili teški. Izgubio sam u Tuzli, slomio mi je nos, jagodičnu kost. Salko, je bio vrlo nezgodan borac, nepredvidiv“, rekao je Strugar.

BELONI

Strugar je odradio tri meča sa Francuzom Federikom Belonijem, i izgubio sva tri. Poseban, i upečatljiv je bio drugi susret na ringu u „Morači“, sama priprema…

„Ja sam prvi put izgubio od njega u „Bersiju“ u Parizu na Gran Priju koji je okupio osam najboljih boraca. Bilo je prodato preko 19. hiljada karata. I tu sam izgubio nezasluženo. Malo, su ga tu pogurali, jer je on ranije već izgubio na tom turniru, kao domaći borac. Beloni kasnije osvojio taj turnir. Nakon meča, prišao mi je jedan od organizatora i rekao: „Sljedeće godine ćeš ti osvojiti“. Međutim, oni su promijenili kategoriju i to se nije desilo. U Podgorici, bio sam u hiperbaričnoj komori…Doktor iz Beograda, mi je rekao da sam bio bliži smrti, nego ikad u svom životu. U Beogradu sam bio pod velikim pritiskom, nisam mogao da se izborim sa tim. Iz ove perspektive bih, možda tražio pomoć sportskog psihologa. Podlegao sam priitsku. Bilo je: “daj oprosti se, dosta je”…Kada sam izgubio: “Jesmo li ti rekli?”…“,kaže Strugar i dodaje…

„Kada sam izašao na ring, imao sam samo jedno u glavi, da mi sudija podigne ruke, i kaže: “pobjedio si”. Desilo mi se nešto što nikada nije u životu. Nisam rasporedio snagu, imao sam potrošnju u prve tri runde. On je primao udarce, ali vraćao udarce, ispala mi je čašica, morao sam da prekinem, i poslije sam morao to da liječim. Ja mislim da sam bolji borac od Belonija, ali ja to nisam pokazao“.

SPORTISTA CRNE GORE 1996.

Ivan, je u amaterskoj karijeri imao je 104 meča, od toga 96 pobjeda i osam poraza.

Četiri puta bio je WAKO amaterski prvak Evrope, dva puta WAKO amaterski prvak svijeta, jednom WAKO amaterski vicešampion svijeta. Profesionalni šampion svijeta u pet različitih težinskih kategorija WAKO PRO federacije.

Bio je i sportista Crne Gore 1996. godine, ali i u užem izboru za sportistu Savezne Republike Jugoslavije.

„Sva su mi priznanja draga. To priznanje iz 1996. godine za sportistu Crne Gore je posebno. Bio sam i dva puta sportista Podgorice, ali sam za dosta toga i uskraćen… Pet godina zaredom, bio sam među 10 sportista Jugoslavije,  jedini iz Crne Gore. To mi puno znači. Konkurencija je bila nestvarna, veliki asovi iz tog perioda – Jasna Šekarić, Dejan Bodiroga, Aleksandar Đorđević, Nedeljko Jovanović, Nataša Janić, i to mi je posebno drago. Tada, nisu glasali novinari nego sportisti. Mijo Perunović, Dejo Savićević…“,poručio je Strugar.

VIŠE BIH SE RADOVAO

Profesionalizam, motiv, karakter, hrabrost, pobjednički gen. Sve je to krasilo Ivana. Ipak, nakon toliko godna, priznao je da bi neke stvari korigovao.

„Kada sam gubio patio sam, previše…Kada sam pobjeđivao, nekako sam olako prelazio preko toga. Sada, bih se definitivno više radovao. Ja sam postao svjetski prvak, pa sam se kući vraćao vozom “, rekao je uz osmijeh Strugar…

ISMET METHADŽOVIĆ, PREDRAG LEKIĆ…

Strugar je radio sa brojnim trenerima. Ipak, posebno je izdvojio Ismeta Methadžovića, Predraga Lekića…

“Ismet Methadžović je bio veličina. Poseban čovjek. On se iskreno radovao tuđem uspjehu. Imao je veliko, neograničeno znanje. Boks je imao u malom prstu. Izuzetan, dobar čovjek. Nikad nije podviknuo na treningu – mi smo dolazili, ćutali i čekali šta će da kaže. Posebnu emociju imam prema njemu – cijela karijera mi je bila vezana za Ismeta. Naravno, i za Predraga Lekića, kod kojeg sam počeo da treniram“, kazao je Ivan i dodao…

„Kada sam počeo da treniram kik boks, odmah sam krenuo i na boks. Tu su bili treneri Mijo Perunović, Vasko Markuš, Rifo Muratagić, Dragan Perunović i Ismet, koji je brzo počeo da kapira kik boks. I on je bio uz mene do kraja“.

ARISTON

Ivan je počeo i završio karijeru u KBK Ariston.

„Nisam bio u Aristonu tri godine od 1995. do 1998, tada sam bio u vojsci u Beogradu na Banjici, pa u Crvenoj zvezdi i Montenegrostarsu. Najveće uspjehe, rezultate sam postigao u Aristonu. To je nešto što je nerazdvojivo i nezaobilazno“, kaže Strugar.

DA OSVOJIMO SJAJNIJU MEDALJU U 2024

Strugar je već devet godina na čelu Kik boks saveza Crne Gore. Prošle godina je završena sa medaljom, bronzanom, na Svjetskom prvenstvu, a u Savezu očekuju da 2024. godina bude uspješnija…

„Dobra godina za nas. Ali, bilo je i boljih. 2015, smo šampionatu Svijeta, imali dvije bronzane medalje, Remzija Dacić i Dejvid Kajević. Taj rezultat je mogao biti i bolji u Beogradu, da nisu imali povrede. Imamo pet bronzanih medalja, nadam se da ćemo konačno preskočiti tu stepenicu, osvojiti sjajniju medalju“, zaključio je Strugar.

 

Izvor:Sportski.me

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2

20.04.2024. u 19:42h

Titogradske vijesti, top1

20.04.2024. u 15:19h

19.04.2024. u 17:53h

19.04.2024. u 17:53h

Skip to content