Kad vam je i brat blizanac policajac: Ne smiju raditi zajedno u smjeni

Foto: 24sata.hr

Braća Juraj i Marko Milošić jedini su blizanci policajci.

Prošle su godine završili Policijsku akademiju u Zagrebu i od 1. septembra počeli su da rade u Policijskoj stanici Krapina. 

Jednako se oblačimo samo na poslu i dok smo na treningu nanbuda.

Iako smo blizanci, nikad nas nijesu isto odijevali, ipak je svako za sebe poseban, rekli su braća policajci Juraj i Marko Milošić.

U stanici su im dodijelili mentore koji im pomažu u radu, no braća zasad ne smiju biti u istoj smjeni.

Vjerojatno su i jedini blizanci koji rade kao policajci.

Mlađeg Marka (lijevo) privlači interventna policija, dok bi Juraj (desno) bio kriminalističar. 

– Na to su nas upozorili još na akademiji i mi smo to prihvatili. Nije isto kad vam neko napadne brata ili pak kolegu – rekao je Juraj.

Kako bi ih privikli na to, smjestili su ih u različite odjeljenja.

Vidjeli bi se po 15 minuta na dan, no braća zbog toga nijesu patila.

Kažu da im je to bilo dobro jer su radili na samostalnosti, a i profesori su imali manje briga. Na pitanje o bratskom rivalstvu dodali su da ono ne postoji te su obojica imali jednake ocjene i u gađanju, predmetima koje su polagali te dobro barataju palicama.

– Dobili smo odličnu ocjenu za to, no u stvarnosti je to ipak drukčije. Bolje sve riješiti razgovorom i pričom bez da se primjenjuju sredstva prisile – kaže Juraj.

Jedino u čemu je bolji, kao osam minuta stariji, je borilačka vještina nanbudo u kojoj ima jednu zlatnu medalju više.

– Nanbudo smo počeli da trenirano u prvom osnovne. Danas imamo crne pojaseve i treniramo mlade u Nanbudo klubu Marija Bistrica. Brat više ne ide na takmičenja, no ja ću ići pa ga još mogu prestići po broju medalja – dodao je Marko.

Sport im je puno pomogao oko priprema za posao policajca da budu izdržljivi i u dobroj kondiciji. Rade smjenu za smjenom pa nekad prođe par dana prije nego zajedno sjednu za sto. 

Neupućenim ljudima, koji dođu u stanicu, činilo bi se da isti čovjek radi 24 sata, na šta se braća samo nasmiju.

– Policajci smo željeli da postanemo još od 8. razreda. Kad smo rekli roditeljima za akademiju, mama je bila preplašena i malo sumnjičava no nije nam ništa branila. Tati je to bilo super. Kad smo imali zakletvu, bili su presrećni zbog nas – kažu braća. Dobro su to prihvatili i prijatelji pa su sa šala o blizancima prešli na one o policajcima.

– Kažu da moramo biti udaljeni 100 metara i tako zaustavljati vozače – zaključuju braća.