Foto:Pixabay
Brojne vizuelne iluzije uzrokovane su ograničenjima u načinu rada naših očiju i vizuelnih neurona – a ne složenijim psihološkim procesima, pokazuju nova istraživanja.
Istraživači su ispitali iluzije u kojima okolina objekta utiče na način na koji vidimo njegovu boju ili oblik.
Naučnici i filozofi dugo su raspravljali o tome jesu li te iluzije uzrokovane neuronskom obradom u oku i vizuelnim centrima niskog nivoa u mozgu, ili uključuju mentalne procese višeg nivoa kao što su kontekst i prethodno znanje.
U novoj studiji doktor Džolion Troscianko, s Univerziteta u Ekseteru, razvio je model koji sugeriše jednostavne granice neuronskih odgovora koje objašnjavaju iluzije – a ne dublje psihološke procese.
“Naše oči šalju poruke mozgu čineći da neuroni reaguju brže ili sporije”, rekao je doktor Troscianko.
“Međutim, postoji ograničenje koliko neuroni mogu brzo reagovati, a prethodna istraživanja nijesu razmatrala kako bi granica mogla uticati na načine na koje vidimo boju.”
Model kombinuje tu “ograničenu propusnost” s informacijama o tome kako ljudi percipiraju obrasce u različitim mjerilima, zajedno s pretpostavkom da naša vizija najbolje funkcioniše kada gledamo prirodne scene.
Model su razvili istraživači s Univerziteta u Ekseteru i Saseksu kako bi predvidjeli kako životinje vide boju, ali takođe je utvrđeno da ispravno predviđa mnoge vizuelne iluzije koje su vidjeli ljudi.
“To odbacuje pretpostavke o tome kako funkcionišu vizuelne iluzije”, rekao je doktor Troscianko.
Kazao je kako su rezultati, takođe, rasvijetlili popularnost televizora visoke rezolucije.
Kako oko prepoznaje visoke kontraste
“Moderni televizori visokog dinamičkog raspona stvaraju svijetle bijele regije koje su preko 10.000 puta svjetlije od njihove najtamnije crne, približavajući se nivoima kontrasta prirodnih scena”, dodao je dr. Troscianko.
“Kako se naše oči i mozgovi mogu nositi s tim kontrastom zagonetka je, jer testovi pokazuju da je najveći kontrast koji ljudi mogu vidjeti na jednoj prostornoj skali oko 200:1.
” Zbunjujuće je što neuroni koji povezuju naše oči s našim mozgom mogu podnijeti samo kontraste od oko 10:1.
“Naš model pokazuje kako neuroni s tako ograničenom kontrastnom propusnošću mogu kombinovati svoje signale kako bi nam omogućili da vidimo ove ogromne kontraste, ali informacije su ‘komprimirane’ – pa to rezultira vizuelnim iluzijama.
“Model pokazuje kako su naši neuroni precizno razvijeni kako bi iskoristili svaki djelić kapaciteta.
Najveći kontrast koji ljudi mogu viđeti na jednoj prostornoj skali je oko 200:1. (foto:Pixabay)“Na primjer, neki neuroni su osjetljivi na vrlo male razlike u sivim nivoima na srednjim skalama, ali ih lako preplavljuju visoki kontrasti.
“U međuvremenu, neuroni koji kodiraju kontraste u većim ili manjim razmjerima mnogo su manje osjetljivi, ali mogu raditi na mnogo širem rasponu kontrasta, dajući duboke crno-bijele razlike.
“U konačnici to pokazuje kako sistem s izrazito ograničenom neuronskom propusnošću i osjetljivošću može percipirati kontraste veće od 10,000:1.”
Preveo i priredio: S. Đurđić
Izvor:RTCG
