Filipović: Suština Otvorenog Balkana nejasna; Abazović najveći rizik po Crnu Goru

Radio Titograd

09.06.2022, 16:10h

6 min

Premijer Dritan Abazović sam po sebi je rizik za Crnu Goru, ograničavajući faktor za ovu Vladu, ali i za svoju partiju, kazao je gostujući u emisiji Znam da znaš Gradske RTV analitičar CdM-a Ljubomir Filipović.

Kako tvrdi, Abazović se trudi da se predstavi kao jedinstveni, konstruktivni igrač, odnosno saradnik vlada u regionu, ali i nekih drugih spoljnih partnera koji u Otvorenom Balkanu vide šansu da se premosti kriza evropskih integracija.

„Ne smatram da su njegove namjere da blokira EU integracije, ali mislim da je ovo posljedica neznanja i inercije, principa na kojima funkcioniše i sam Abazović, ali i njegova partija. To ga je dovelo do toga da sebe veže za projekat koji, mislim, neće moći da preživi jer neće moći da obezbijedi članstvo svih zemalja Zapadnog Balkana. Abazović svojim postupcima ne može ugroziti evropski put Crne Gore, ali može kompromitovati sebe kao crnogorskog lidera tom prevelikom željom da se dokaže kao konstruktivni partner“, smatra Filipović.

Strani partneri koji podržavaju premijera, kako kaže, prepoznaju da u njegovom nastupu i njegovom liderskom stilu nema mnogo sadržine i da je usmjeravanje na performans i politički marketing veliki rizik za svakog ko sa njim bude pravio dogovore.

Suština Otvorenog Balkana maglovita i nejasna

Iz suverenističkih stranaka stižu rijetke kritike na račun Otvorenog Balkana, ali su, kako kaže Filipović, sa najviših adresa poslate poruke da premijer Abazović ne može na sebe preuzeti nikakvu inicijativu.

„Kritike prema Otvorenom Balkanu jesu ograničene i suzdržane kada je riječ o DPS-u i SDP-u. Međutim, i meni je vrlo teško da kritikujem Otvoreni Balkan jer ne znam što je suština te inicijative. Ona je maglovita, nejasna. Možemo kritikovati, sa iskustvom koje imamo u Crnoj Gori, Kosovu i BiH, agresivnost Srbije prema susjedima uz koju svaka slična inicijativa nosi veliki rizik. To je možda i razlog zašto su Albanija i Sjeverna Makedonija potrčale u zagrljaj Srbije jer nisu imale iskustvo života u zajednici sa Srbijom, kao ni direktnih i otvorenih konflikata“, pojašnjava Filipović.

Smatra da ne postoji dovoljno razumijevanja od strane zapadnih partnera, EU i SAD, za opravdane strahove koje ove zemlje imaju kada je riječ o OB.

„Mislim da je nedostatak razgovora o regionalnoj integraciji najveći problem i najveći faktor neuspjeha ove inicijative. Posljednji ekser u kovčeg inicijative zakucao je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, sigurno ne sa namjerom da je podrži već upravo sa namjerom da je ospori. Međutim, pokazao je hronični nedostatak strategije Zapada kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Tu zajedničku odgovornost dijele i lideri država regiona, u dijelu ispunjavanja ili neispunjavanja obaveza na nađem EU putu. Ali, sa druge strane, mi imamo jasne poruke lidera zemalja EU, koje kao da želimo da ignorišemo, a koji jasno govore da neće biti novih integracija sve dok se sama EU ne reformiše i dok ne riješi svoje unutrašnje protivrječnosti“, kaže Filipović.

Prema njegovim riječima, sada se kao alternativa nudi regionalna integracija kroz Otvoreni Balkan, koja bi, navodno, trebala da riješi ekonomske probleme.

„Međutim, kao što sam već rekao, postoji pitanje loših namjera koje Srbija pokazuje svakodnevno svojim agresivnim ponašanjem prema susjedima i iz tog razloga mi entuzijazam gospodina Abazovića ne može biti jasan. To je prvi problem povjerenja – povjerenje u namjere Srbije kao ključnog nosioca ove inicijative na Balkanu. S druge strane, postoji unutrašnje nepovjerenje koje generišu sam Abazović i funkcioneri njegove partije koji argumente ljudi, koji kritikuju ili dovode u pitanje Otvoreni Balkan, nazivaju iracionalnim. Iz tog razloga, antagonizacijom protivnika Otvorenog Balkana, igranjem na igrača, a ne na loptu, oni produbljuju nepovjerenje prema samoj inicijativi. Ako dodate Dritanu Abazoviću i Goranu Đuroviću, kao promoterima OB u Crnoj Gori, DF i SNP, Vučićeve lojaliste u Crnoj Gori, jasno vam je kako će ostatak crnogorske javnosti percipirati tu inicijativu“, objašnjava on.

Stranke suverenističkog bloka suvereno da donose odluke

Međutim, kako ističe, postoji bojazan da je, i u slučaju DPS-a i u slučaju SDP-a, prećutno dogovoreno da odglume protivljenje nekim odlikama koje su od važnosti za druge partnere.

„Kao što je u slučaju izbora ključnih ljudi bezbjednosnog sektora SNP odglumio svoje protivljenje, ali ipak je to prošlo. Možda je riječ o unaprijed pripremljenom igrokazu u kojem će te odluke prolaziti većinu u Vladi i parlamentu, ali ja o tome ne mogu da sudim. Svakao je simptomatično ćutanje dijela DPS-a i SDP-a. Ne toliko ćutanje koliko nepostojanje argumentacije zašto su protiv članstva. Moram biti pošten do kraja i reći da, osim gospodina Predraga Boškovića, predsjednik Đukanović je kontinuirano, zajedno sa predsjednicom Kosova, vrlo artikulisano slao poruku o tome da Otvoreni Balkan on ne bi podržao“, podsjeća Filipović.

SAD podržavaju OB zbog fokusiranosti na ekonomiju

Filipović pojašnjava da SAD, zbog mentaliteta i usmjerenost njihove politike na praktično rješavanje problema, u Otvorenom Balkanu vidje priliku da se prenebregnu rizici vezani za neka pitanja, posebno pitanje jačanja regionalnih ekonomija.

„Smatram da je namjera SAD dobra. Sa druge strane, često se kritikuje ta pretjerana usmjerenost SAD-a na ekonomiju i zanemarivanje identitetskih politika i etničkih razlika, što je proizvelo probleme i u Iraku i u Avganistanu. Sa njihove tačke gledišta ti problemi, koji more društva na Balkanu, su iracionalni. Međutim, tu iracionalnost ne treba tražiti u razlozima našeg straha od OB već u namjerama Srbije koja svakodnevno pokazuje, svojim ponašanjem i kroz izjave svojih lidera, zašto joj ne treba vjerovati“, kažer on.

Iluzija SAD-a o mirnoj integraciji Srbije u Evropu naslijeđena je, kako kaže, od prethodne administracije i postoji opasnost, kako kaže, da je Amerika spremna da toj iluziji žrtvuje dobre odnose sa ostalim zemljama u regionu. „Nama Amerika treba kao partner i sa njom moramo da razgovaramo. Moramo da jasno i racionalno argumentujemo svoje sumnje i strijepnje i da svoju frustraciju prema sadašnjem odnosu snaga i prema tome što Vučić i njegova vlada rade ozbiljan posao da sebe pozicioniraju kao lidera u regionu usmjerimo tako da kreiramo naš narativ, a ne da budemo reaktivni na ono što nam se dešava“, upozorava Filipović.

Srbija je, kako kaže, stalnim izazivanjem problema primorala lidere Zapada, ne samo SAD već i Njemačku, da joj podilaze i da pokušavaju pollitikom pizmenta prema agresivnosti Srbije, kao i u slučaju Rusije, nešto da riješe.

„Crna Gora je previše mala da se ponaša na način na koji to radi Srbija, ali mora biti spremna da svoje plitike i svoju strategiju jasno artikuliše. Ako ne želimo Otvoreni Balkan, šta je to što želimo? Nemojte mi samo reći da je članstvo u EU jer to ne zavisi samo od nas. Ono što zavisi od nas, možemo da završimo – da ispunimo našu agendu, da učinimo sve da i u domenu vladavine prava i u drugim domenima ispunimo svoje obaveze, ali mi tu možemo da izađemo na pola puta. Ne možemo da utičemo na ponašanje EU. Što je onda alternativa? Što je plan B? Da li Crna Gora i crnogorske partije, koje se protive Otvorenom Balkanu, imaju ideju o tome? Na žalost, ja do sada nisam čuo što je alternativa tome“, kaže on.

Referendumom o Otvorenom Balkanu, ističe, Crna Gora bi mnogo rizikovala.

„Sakrivanje lidera iza volje građana i plebiscitarna demokratija su nešto što ne smijemo da preuzmeno kao model. Dobili ste mandat četiri godine da zastupate građane pa budite dovoljno hrabri i odgovorni. Ako mislite da je OB dobra odluka, sprovedite je u djelo, ako imate za to većinu i ne sakrivajte se iza tzv narodne volje“, poručuje Filipović.

Srbija ne želi na Zapad

Prema Filipovićevim riječima, Srbija na Zapadu nije moguća sve dok srpsko društvo ne stane ispred ogledala i pogleda sebe u oči i dok se u Srbiji ne pokrene ozbiljna o tome koji su zločini rađeni u ime Srbije i koliko je sudbina uništeno zbog pogrešne srpske politike u regionu.

„Mislim da bi se takva iskrenost Srbije cijenila od strane njenih komšija koji ne žele da vide Srbiju kao zemlju koja stalno stvara probleme. Da Srbija ide regresivnom stazom pokazuju i nedavna istraživanja javnog mnjenja koja govore da je prvi put opala podrška građana članstvu u EU i da je najmanja u istoriji. Srpsko društvo ne želi na Zapad i to je posljedica propagandne politike koju je forsirao predsjednik Aleksandar Vučić. Svaki njegov oštar zaokret na Zapad proizveo bi ozbiljne probleme za njega lično i za njegovu političku partiju“, pojačnjava Filipović i dodaje da se najviše plaši da upravo podilaženje Vučiću ne otvori vrata uticaju koji on širi u regionu koristeći se raznim metodama, preko medija, fudbalskih klubova, a prije svega preko SPC.

„Svi ti metodi uticaja nijesu dobronamjerni i za cilj imaju dominaciju na prostorima koje je srpski patrijarh nacrtao na sastanku sa Lajčakom i Palmerom prije nekoliko godina kada je rekao da su za njih od životne važnosti Crna Gora, Kosovo i entitet Republika Srpska. Kada posmatrate razvoj situacije nekoliko godina nakon toga, vidite da se grčevito drže krnje Velike Srbije i svaki ustupak od strane zapadnih partnera Srbiji u tom smislu bi se obio o glavu prvo nama, a na duže staze i njima”, naglašava Filipović.

Crnoj Gori ne treba pomirenje već dijalog

Crna Gora ima veliki problem u društvu, kaže Filipović, te ističe da postoji jaz i polarizacija.

„ Crna Gora u tom smislu nije usamljena, već je to globalni trend kom doprinose i društvene mreže, necenzurisanost javnog prostora, širenja govora mržnje. Uz to, problem u Crnoj Gori je što su mnoge institucije izgubile kredibilitet od promjena na izborima, prije svega mediji i organizacije civilnog društva. Oni su se pridružili ili jednom ili drugom političkom plemenu, pa iz tog razloga više nemamo nepristrasne medijatore u društvu“, objašnjava Filipović.

Crnogorsko društvo je, kako ističe, došlo do trenutka kada mu je za rješenje tog problema potreban medijator sa strane.

„To može biti neka od agencija UN-a ili neko od zapadnih partnera – ambasade, međunarodne NVO. Samoproglašavanjem nekoga od nas za medijatora rizikujemo obesmišljavanje dijaloga. Pomirenje je diskreditovana riječ u Crnoj Gori. Ne treba pričati o pomirenju nego graditi dogovor koji treba da se zasniva isključivo na principima i vrijednostima od kojih je većina definisana u našem Ustavu. Možemo da se dogovorimo oko primjene univerzalnih principa, koje je Crna Gora dužna da poštuje kao potpisnica međunarodnih konvencija. Moramo se dogovoriti kako da zajedno krenemo naprijed jer, ako svako bude vukao na svoju stranu, bojim se da ćemo još dugo stajati u mjestu“, zaključuje Filipović.

Izvor: 

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2

29.03.2024. u 07:38h

Magazin, Titogradske vijesti, top2

29.03.2024. u 06:46h

Magazin, Titogradske vijesti, top2

29.03.2024. u 06:43h

Magazin, Titogradske vijesti, top2,

06:40h

Titogradske vijesti, top1

29.03.2024. u 06:25h

Sport, Titogradske vijesti, top2

28.03.2024. u 22:20h

Skip to content