spred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici pjevačica Danica Crnogorčević izvela je 6. januara tokom Badnje večeri pjesmu “Oj junačka svijetla goro”, a dio javnosti je interpretaciju te pjesme osudio.
Povodom brojnih reakcija opozicionih partija, oglasio se i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović.
Reagovanje objavljujemo u cjelosti:
Kad zafali tema i recikliranje “problema himne” dobro za rat patriotizmom i nacionalizmom
Na noge su se “digli junaci” kad su nakon godina i godina navodne gluvoće čuli Danicu Crnogorčević da pjeva “Oj junaštva svijetla zoro, majko naša Crna Goro”?
Problem je, navodno, što je prepjevana himna?
A kako je moguće pjesmom koja je zapisana prvi put prije 150 godina prepjevati himnu koja je nastala 2006, uz sve kompilacije i redakcije koje je pretrpjela od Sekulinog do Rankovog vremena?
Ponestaje, međutim, nacionalističke džebane pa treba šenlučiti himnama i narodnim pjesmama, vršljati po folkloru, istoriji, stihovima i predanju.
Čistunci koji su bez srama “prepjevali” i “preimenovali” ime Srpske pravoslavne crkve u Crkvu Srbije, abe se na pojavljivanje pjesme iz vremena Knjaževine Crne Gore koja je pjevana i prepjevana mnogo puta, sve do Đilasa i Josipa Broza i to po željama naručioca.
Takođe, poligonska i fokusirana tema; da li je Srbima iz Crne Gore matica ili matična država Crna Gora, odnosno, Srbija?
Ako je nivo ljudskih prava i sloboda uznapredovao toliko da je nacionalnost stvar ličnog opredjeljenja, a uz to, recimo, i rodna pripadnost, onda smo apsolvirali i matičnost država, valjda?
Ima Srba kojima je matična država Srbija ma gdje živjeli i Crnogoraca kojima je to Crna Gora. Ima Crnogoraca kojima je matična država Srbija i Srba kojima je to Crna Gora. O Hrvatima, Bošnjacima i Albancima ovoga puta neću. Šta tu nije jasno?
