Foto:CDT
Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu mora značajno unaprijediti postupak koji se odnosi na
regulisanje pasivnog biračkog prava.
Biračima kroz izmjenu izbornih zakona treba omogućiti da svojim potpisima podrže više od jedne
izborne liste, odnosno kandidata, potrebno je smanjiti broj potpisa neophodnih za kandidaturu, ali i
promijeniti model skupljanja potpisa. Takođe, treba razmotriti uvođenje diferenciranog cenzusa koji za
koalicije predviđao veći izborni prag u odnosu na liste koje samostalno izlaze na izbore.
Ovo su neke od preporuka publikacije “Pasivno biračko pravo” koju izdaje Centar za demokratsku
tranziciju (CDT), a čiji je autor dr Nikola Mugoša.
Zloupotrebe koje su se dešavale tokom prethodnih izbornih ciklusa, poput onih kada su se švercovali
potpisi podrške za kandidate ili liste, zatim politička odluka DIK da ne prihvati kandidaturu Milojka
Spajića za predsjednika države te nemoć, zloupotreba i nemar institucija u ovakvim slučajevima jasno
ukazuju da su neophodne korjenite promjene u regulaciji pasivnog biračkog prava.
Pasivno biračko pravo je subjektivno javno pravo građanina da bude biran što se ostvaruje
obezbjeđenjem uslova za ravnopravno nadmetanje kandidata koji su zainteresovani za vršenje poslova u
javnoj službi.
S obzirom na navedene zloupotrebe koje su obilježile ranije izborne procese kao i činjenicu da su one
nanijele štetu povjerenju u izborni proces, neophodno je promjeniti model sakupljanja potpisa podrške
tako što bi se podrška ovjeravala kod notara ili propisivanjem obaveze polaganja novčanog depozita koji
bi se u slučaju odgovarajućeg izbornog rezultata vraćao podnosiocu.
Pasivno biračko pravo podrazumijeva i pravo kandidata da nakon formalnog izbora stupe na funkciju,
njime se reguliše i popuna upražnjenih poslaničkih i odborničkih mjesta.
U analizi se zaključuje da postoji značajan prostor za dodatnim i preciznijim regulisanjem procedure
vezane za popunu upražnjenog poslaničkog mjesta.
U tom dijelu procedura treba da jasnije definiše ulogu kako političkih subjekata, tako i nadležne
skupštine i nadležne izborne komisije. Dodatno, potrebno je regulisati proceduru koja se odnosi na
redoslijed pravnih koraka koji slijede nakon konstatacije ostavke poslanika odnosno odbornika.
Izostajanje izborne reforme bilo je idealno tlo da se nabrojane, ali i druge zloupotrebe nastave iz izbora u
izbore, pa je jasno da reforma izbornih zakona mora biti prioritet svih političkih subjekata i pojedinaca u
parlamentu.
Cjelokupna publikacija dostupna je ovdje.
Ova publikacija nastala je u okviru projekta “Doprinos procesu EU integracija”, koji provodi Centar za
demokratsku tranziciju (CDT) u saradnji sa Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR). Ovaj
projekat je finansiran uz doprinos Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne saradnje Republike
Italije. Sadržaj ovog dokumenta predstavlja stavove njegovih autora i ne predstavlja stav Ministarstva
vanjskih poslova i međunarodne saradnje Italije.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Autor:Radiotitograd.me
