Foto:CDT
Odluka Odbora za izbornu reformu da u Nacrtu zakona o finansiranju političkih
subjekata i izbornih kampanja poveća izdvajanja iz državnog budžeta za političke partije
izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu zaštite javnog interesa i može se posmatrati kao
korak unazad u odnosu na preporuke EU koje se tiču veće transparentnosti i
odgovornosti u trošenju javnih sredstava.
Iako ovaj zakon sadrži određena poboljšanja, njegova suštinska slabost leži u tome što
dolazi izvan konteksta sveobuhvatne izborne i antikorupcijske reforme, pa će ostati bez
stvarnog efekta dok god se ona ne dogodi. Građani/ke neće nakon usvajanja ovog
zakona osjetiti poboljšanje u izbornom integritetu, kontroli finansiranja partija ili
sankcionisanju zloupotreba – jer sistem koji bi trebalo da nadgleda primjenu zakona
ostaje netaknut.
Naša organizacija je na početku rada Odbora upozoravala da se zakon o finansiranju
partija ne može izdvajati iz šireg paketa propisa koji uređuju izborni proces, ali za takav
pristup nije bilo političke volje. Ključni zakoni – poput onih koji uređuju rad Agencije za
sprečavanje korupcije, krivičnu odgovornost za najozbiljnija kršenja zakona, efekte
preporuka državne revizije, funkcionisanje političkih partija i medijsko predstavljanje u
kampanji – ostaju nepromijenjeni. Bez njihove ozbiljne reforme, novi zakon je samo
spisak lijepih želja.
Jedini koji će osjetiti direktne koristi su političke partije – jer povećanje budžetskih
sredstava za njihov rad proizvodi efekte odmah. Po predloženom rješenju, izdvajanja iz
državnog budžeta za partije rastu sa 0,5% na 0,8% tekućeg budžeta, čime će ukupna
izdvajanja iz državnog i lokalnih budžeta iznositi oko 15,7 miliona eura.
Za više od godinu dana koliko je trajao rad radne grupe za izradu Nacrta zakona, čiji
smo bili aktivni članovi, pitanje povećanja novca za partije nije se pojavilo nijednom –
barem ne pred nama. Čak i kada su se u javnosti pojavile spekulacije, na naše direktno
pitanje svi poslanici/e su nas gledali kao da prvi put čuju za to. A onda se, u samom
foto-finišu, iznenada pojavila očito dogovorena brojka od 0,8%. Ovakav način
donošenja odluka razotkriva duboku netransparentnost procesa, i obesmišljava učešće
organizacija civilnog društva, eksperata i javnosti. Poslanici i poslanice nijesu ovu temu
otvorili pred radnom grupom, ni pred ekspertima, ni pred javnošću. Umjesto toga,
odlučili su da je provuku na kraju – diskretno, baš onako kako to rade oni koji znaju da
rade nešto pogrešno. Jer kada je riječ o novcu za sebe, poslanici su pokazali onu vrstu
političkog jedinstva koju građani rijetko imaju priliku da vide.
Ne postoji uporedni primjer u savremenim evropskim demokratijama da se ovako visok
procenat budžeta izdvaja za finansiranje partija – u većini zemalja taj iznos se kreće
između 0,1% i 0,2%. Sredstva koja se u Crnoj Gori izdvajaju za partije su već i sada
visoko iznad ovog prosjeka.
U 2025. godini ukupna opredijeljena sredstva za partije su 11,2 miliona, od čega 7,56
miliona iz državnog i 3,64 miliona iz opštinskih budžeta. Samo četiri najveće partije
(PES, DPS, NSD, DCG) dobiće više od 6 miliona eura. To ne uključuje troškove za
prostorije za rad partija, plate poslanika, sredstva za rad poslaničkih klubova, koja se
povlače sa drugih stavki državnog budžeta.
Istovremeno, ključne institucije koje bi trebalo da kontrolišu partije raspolažu višestruko
manjim budžetima u ovoj godini. Agencija za sprečavanje korupcije ima 2,13 miliona
eura, Državna revizorska institucija 3,12 miliona, a Državna izborna komisija tek 526
hiljada.
Cjelokupna tužilačka organizacija, koju čine 13 osnovnih, dva viša, specijalno i vrhovno
tužilaštvo, ima budžet 15,4 miliona – taman koliko su naše partije odredile sebi, i odličan
je pokazatelj koliko partije vrednuju vladavinu prava.
Ako je suditi po ovom zakonu, političke partije u Crnoj Gori su same sebi dale status
najvažnijih korisnika javnih sredstava. Reforma je još jednom iskorišćena kao retoričko
pokriće za raspodjelu koristi među onima koji sistem drže zarobljenim.
Pozivamo sve domaće i međunarodne aktere da ne prihvate ograničene promjene kao
dovoljno utemeljenu reformu. Nacrt ovog zakona, koji ne prate sistemske promjene
povezanih zakona, ne adresira ključne sistemske nedostatke, niti donosi promjene koje
bi imale stvaran pozitivan uticaj na javni interes. On samo formalno zaokružuje još
jednu fazu političkog cinizma u kojem su partije jedine koje profitiraju.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a
Autor:Radiotitograd.me
