Foto:CDT
Dolaskom nekadašnjeg Demokratskog fronta na vlast, u Crnoj Gori se ponovo otvara
pitanje uvođenja dvojnog državljanstva. Dok je trenutni zakon strogo ograničavajući u
pogledu dvojnog državljanstva, inicijative poput “plave karte” koju je nedavno predložio
Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije, ponovo su stavile ovo pitanje u
fokus javnosti.
“Plava karta” je rješenje koje je, kroz izmjene Zakona o državljanstvu, Turska uvela
1995. godine. Ona se izdaje osobama koje su rođene kao turski državljani, ali su
kasnije izgubile tursko državljanstvo, nakon što su preuzele državljanstvo druge zemlje.
Korisnici “plave karte” imaju slična prava kao turski državljani, ali nemaju pravo glasa ili
kandidovanja na izborima, niti na obavljanje javnih funkcija koje zahtijevaju
državljanstvo.
Kneževićev predlog o uvođenju tzv. "plave karte", inspirisane turskim modelom,
predviđa dakle davanje posebnog statusa crnogorskim iseljenicima i njihovim
potomcima – omogućavajući im pristup pravima poput rada, obrazovanja i vlasništva, ali
bez biračkog prava.
Međutim, procjene Društva statističara i demografa, govore da van zemlje živi preko
200.000 crnogorskih iseljenika. Crnogorsko zakonodavstvo, omogućilo im je, bez ikakve
sankcije, da zadrže prebavalište bez obzira na to što su napustili Crnu Goru.
Zakon o izboru odbornika i poslanika propisuje da pravo glasa imaju svi državljani koje
imaju prebivalište na teritoriji Crne Gore. Dakle, svi državljani koji se iz određenih
poslovnih ili životnih razloga ne nalaze u Crnoj Gori a imaju prebivalište u njoj, ako se
zadese u Crnoj Gori onog dana kada su izbori, mogu da glasaju jer su upisani u birački
spisak. To je slučaj i sa iseljenicima, koji ne žive u Crnoj Gori, ali koriste biračko pravo
suprotno onome što je intencija Ustava i zakona – da pravo glasa u zemlji imaju oni
crnogorski državljani koji najmanje dvije godine žive u Crnoj Gori.
(Ne)prihvatljivi modeli
Iako se Kneževićev predlog predstavlja kao pokušaj povezivanja sa dijasporom i
ispravljanje "istorijske nepravde", kritičari ga vide kao pokušaj uvođenja dvojnog
državljanstva na mala vrata, uz moguće političke motive.
Takođe, poređenje Turske sa oko 85 miliona stanovnika i Crne Gore sa oko 630 hiljada
u pogledu dvojnog državljanstava, nije na mjestu. Uz to, državno i političko uređenje
Turske, nikako ne bi trebalo biti role model za Crnu Goru, jer, kao kandidatkinja za
članstvo u EU, naša zemlja bi prije svega trebala da se vodi evropskim praksama, što je
bila i poruka Brisela.
Evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila je da Crna Gora mora unaprijed
informisati EU o svakoj namjeri u vezi sa dvojim državljanstvom, kako bi proces
evropskih integracija ostao stabilan i transparentan.
U kontekstu Evropske konvencije o državljanstvu, koju je Crna Gora ratifikovala 2010.
godine, države imaju pravo da samostalno uređuju pitanje višestrukog državljanstva, ali
se preporučuje da to bude u skladu s načelima izbjegavanja apatridije i poštovanja
osnovnih ljudskih prava.
Crna Gora, u nastojanju da očuva svoj interes, vodi “restriktivniju” politiku državljanstva.
Zakon o državljanstvu, koji je danas na snazi, donešen je 2008. godine, dvije godine
nakon obnove nezavisnosti Crne Gore. Po njemu državljanstvo se stiče rođenjem,
porijeklom, prijemom ili sporazumom o dvojnom državljanstvu sa drugom državom.
Dvojno državljanstvo je dozvoljeno, jedino ako je stečeno prije proglašenja nezavisnosti
Crne Gore (juna 2006.) ili ako sa drugom zemljom postoji bilateralni sporazum. Oni koji
su neko drugo državljanstvo stekli nakon juna 2006. gube po automatizmu crnogorsko
državljanstvo. Tako je makar predviđeno Zakonom, iako praksa pokazuje da mnogi
crnogorski građani posjeduju i državljanstvo velikog broja zemalja, a naročito onih iz
okruženja.
Članom 45 crnogorskog Ustava, previđeno je da onaj koji ima državljanstvo stiče pravo
glasa nakon dvije godine prebivališta u Crnoj Gori. Promjena ovog člana zahtijevala bi
podršku tri petine svih birača na državnom referendumu.
Dugogodišnja preporuka Venecijanske komisije i ODIHR-a je da se ukine rezidencijalni
uslov za nacionalne izbore u skladu sa standardima. Međutim, implementacija tih
preporuka nije jednostavna, jer za to ne postoji podrška dovoljnog broja građana.
“Čini se da je dužina prebavilšta od dvije godine za nacionalne izbore nerazumno
ograničenje i u suprotnosti je s Kodeksom dobre prakse u izbornim pitanjima.
Preporučuje se uklanjanje ove odredbe”, navodi se u Mišljenju.
Sama tema dvojnog državljanstva u Crnoj Gori, dodatno je opterećena složenim
društvenim i političkim kontekstom, jer zadire u pitanja identiteta, odnosa prema
iseljenicima, kao i očuvanja etničke i političke ravnoteže u zemlji.
Dok pojedini dvojno državljanstvo vide kao prirodan način da se odgovori na potrebe
dijaspore, drugi u njemu prepoznaju rizik po suverenitet države i njenu političku
stabilnost.
U društvu, kao što je crnogorsko, koje još uvijek gradi institucije i traži balans između
domaćih interesa i međunarodnih obaveza, važno je da se ovakva pitanja rješavaju
pažljivo, transparentno i u skladu sa evropskim standardima, a ne pod uticajem
parcijalnih političkih interesa. Dok traje polemika o potrebi uvođenja dvojnog
državljanstva u Crnoj Gori, donosimo pregled zakonskih rješenja u manjim evropskim
državama i načinu na koji su ove zemlje riješile pitanje biračkog prava za one sa
njihovim pasošem.
Baltičke zemlje:
Litvanija:
Litvanija je jedna od zemalja koje dvojno državljanstvo dozvoljavaju samo u veoma
rijetkim i izuzetnim slučajevima, najčešće kada je osoba koja posjeduje oba
državljanstva dijete ili mlada osoba rođena u inostranstvu ili u mješovitoj porodici
Iako je 2024. godine održan referendum o promjeni Ustava kako bi se omogućilo šire
priznanje dvojnog državljanstva, referendum nije uspio jer nije prikupljen dovoljan broj
glasova.
Prema važećem zakonu, državljanin Republike Litvanije može istovremeno biti i
državljanin druge države samo ako ispunjava neke od specifičnih uslova .
Na parlamentarnim izborima pravo glasa imaju svi litvanski državljani, bez obzira na to
da li posjeduju i drugo državljanstvo. S obzirom na to da je dvojno državljanstvo u
Litvaniji uglavnom zabranjeno i ograničeno na izuzetne okolnosti relativno je mali broj
birača koji formalno imaju dva pasoša. Ali, ukoliko je birač ipak dvojni državljanin
Litvanije i druge zemlje, postojanje drugog državljanstva ne utiče na njegovo pravo
glasa u Litvaniji.
Letonija
Dvojno državljanstvo u Letoniji je dozvoljeno u određenim slučajevima, u skladu sa
Zakonom o državljanstvu koji je stupio na snagu 1. oktobra 2013. godine . Građani
Letonije mogu zadržati ili steći drugo državljanstvo ako je ono iz druge članice Evropske
unije (EU), EFTA ili NATO-a, Australije, Brazila ili Novog Zelanda ili zemlje sa kojom
Letonija ima sporazum o priznavanju dvojnog državljanstva (iako trenutno takav
sporazum ne postoji). Takođe, dvojno državljanstvo moguće je, ako je stečeno uz
posebno odobrenje Vlade Letonije zbog važnih nacionalnih interesa.
Djeca letonskih državljana mogu imati dvojno državljanstvo sa bilo kojom zemljom.
Međutim, ako je drugo državljanstvo iz zemlje koja nije na listi dozvoljenih, po navršetku
punoljetstva, ta osoba mora da izabere između letonskog i drugog državljanstva
najkasnije do 25. godine života.
Što se tiče prava glasa, na parlamentarnim izborima mogu glasati samo državljani
Letonije. Letonija takođe ima značajn broj nerezidenata, koji nemaju pravo glasa na
nacionalnom, već samo na lokalnom nivou.
Estonija
Estonija, s druge strane, zadržala je najrestriktivniji stav prema dvojnom državljanstvu.
Estonski zakon ne dozvoljava da punoljetna osoba posjeduje dva državljanstva
istovremeno – djeci je privremeno dopušteno da imaju dva pasoša, ali se po navršenoj
osamnaestoj godini života od njih zahtijeva da izaberu jedno. Estonija dvojno
državljanstvo vidi kao potencijalnu prijetnju državnom suverenitetu, naročito u kontekstu
velikog broja etničkih Rusa koji su ostali u zemlji nakon raspada Sovjetskog Saveza.
Pravo glasa na nacionalnim izborima, u Estoniji imaju samo državljani Estonije.
Iako je do nedavno, državljanima zemalja koje nijesu članice EU, bilo dozvoljeno da
glasaju na lokalnim izborima, izmjenom ustavnog amandmana iz marta ove godine, to
pravo im je ukinuto. 93 od 101 poslanika u Estoniji, podržali su ustavni amandman kojim
se ograničava pravo glasa za ovu kategoriju građana.
Ostale evropske zemlje:
Hrvatska
Hrvatsko državljanstvo se može steći bez potrebe za otpustom iz stranog državljanstva
u određenim slučajevima, prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu.
Ti određeni slučajevi uključuju: osobe u braku s hrvatskim državljaninom, iseljenike i
njihove potomke, osobe čiji prijem je u interesu Republike Hrvatske, maloljetnu djecu
koja slijede roditelja, bivše hrvatske državljane koji traže ponovni prijem, te pripadnike
hrvatskog naroda u inostranstvu. U tim slučajevima dozvoljeno je zadržavanje
postojećeg stranog državljanstva.
Kada je u pitanju glasanje na izborima, to pravo u Hrvatskoj, imaju svi hrvatski
državljani iznad 18 godina.
Slovenija
U Sloveniji je dvojno državljanstvo generalno ograničeno, ali se dozvoljava u određenim
slučajevima – djeci iz mješovitih brakova (ako je dijete rođeno u mješovitom braku gdje
je jedan roditelj slovenački državljanin, a drugi državljanin druge zemlje, dijete može
imati oba državljanstva, u skladu sa zakonima te druge države), osobama koje stiču
slovenačko državljanstvo izuzetnom naturalizacijom (npr. zbog doprinosa u nauci,
kulturi ili sportu), kao i onima čija matična država ne dozvoljava odricanje od
državljanstva ili to ne rješava u razumnom roku.
Takođe, ako postoji uzajamnost između Slovenije i druge države u pogledu dvojnog
državljanstva, zadržavanje oba pasoša je moguće.
U standardnim slučajevima naturalizacije, odricanje od prethodnog državljanstva je
obavezno, osim ako postoji neki od navedenih izuzetaka. Slovenački državljani koji
naknadno steknu drugo državljanstvo ne gube automatski slovenačko, dok se oni
rođeni u inostranstvu mogu odreći slovenačkog do 25. godine, pod određenim uslovima.
Građani Slovenije glasaju na osnovu prebivališta, dok strani državljani i iseljenici imaju
pravo glasa u određenim uslovima – na lokalnim i evropskim izborima, putem pošte,
kod kuće ili u inostranstvu. Pravo glasa imaju punoljetni građani.
Malta
Kada je Malta postala nezavisna država 21. septembra 1964. godine, zakon o
državljanstvu Malte nije dozvoljavao dvojno državljanstvo, osim u slučaju maloljetnika.
Oni su, da bi zadržali malteško državljanstvo, morali da se odreknu stranog
državljanstva između 18. i 19. rođendana. Ukoliko to nijesu učinili, gubili bi malteško
državljanstvo na dan svog 19. rođendana.
Ipak, izmjenama zakona iz 2000. godine, član Zakona o državljanstvu Malte (poglavlje
188) propisuje da je „svakom licu dozvoljeno da bude državljanin Malte, i istovremeno
državljanin druge države.“
Dakle, nakon izmjena koje su usvojene 10. februara 2000. godine, građani Malte koji
steknu strano državljanstvo mogu zadržati i malteško državljanstvo, dok stranci koji
steknu malteško državljanstvo putem registracije ili naturalizacije takođe mogu zadržati
to državljanstvo zajedno sa stranim. Ovo važi pod pretpostavkom da zakonodavstvo
strane države ne zabranjuje dvojno državljanstvo svojim državljanima.
Što se tiče biračkog prava i dvojnog državljanstva, malteški zakoni predviđaju da morate
imate ovjerenu dokumentaciju o dvojnom državljanstvu, ali ona ne utiče na biračku
registraciju.
Međutim, mora biti zadovoljen kriterijum koji se odnosi na nacionalnost i druge ustavne
kvalifikacione kriterijume, a registracija kao glasača nije automatska, već se glasač
mora prijaviti da bi bio tako registrovan.
Na lokalnim izborima u Malti, pravo glasa imaju državljani EU koji žive na Malti, ukoliko
imaju boravišnu dozvolu.
Luksemburg
U Luksemburgu, koji ima 653.000 stanovnika, podnosilac zahtjeva za dvojno
državljanstvo mora živjeti u Luksemburgu najmanje pet godina. Građani s dvojnim
državljanstvom koji ispunjavaju sve potrebne uslove, mogu glasati na izborima u
Luksemburgu.
Pitanje dvojnog državljanstva u Crnoj Gori mora se posmatrati kroz prizmu očuvanja
suvereniteta, političke stabilnosti ali i jasno definisanih pravila prebivališta.
U sadašnjim okolnostima, gdje stotine hiljada crnogorskih iseljenika formalno i dalje
imaju prebivalište u zemlji – i samim tim i pravo glasa – svaka inicijativa koja se odnosi
na proširivanje ili redefinisanje državljanstva, uključujući modele poput "plave karte",
može imati dalekosežne političke i društvene posljedice.
Crna Gora definiše politiku državljanstva u skladu sa specifičnostima nacionalnih
interesa i njenim demografskim karakteristikama. U tom smislu, pitanje dvojnog
državljanstva razmatra se u kontekstu važećih zakonskih i administrativnih okvira.
Modeli iz drugih zemalja, mogu poslužiti kao referenca, ali se primjenjuju u mjeri u kojoj
su prilagođeni lokalnom kontekstu i potrebama crnogorskog društva.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Tekst je izrađen uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za
povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva
(CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and
Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine
Norveške.
Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autora i ne odražava nužno stavove Centra za
promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for
Democracy and Mediation i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške.
Autor:Radiotitograd.me
