USKORO NOVI ROMAN,ŝesti po redu, Milanke Aranitović Rakočević “NA IVICI NOŽA”

Radio Titograd

24.04.2024, 11:46h

3 min

Kada sam završio čitanje rukopisa romana “Na ivici noža”, imao sam na umu dvije stvari. Prvo, ovim romanom je Milanka Aranitović Rakočević dodatno učvrstila svoje zasluženo mjesto u samom vrhu liste naših proznih pisaca. Drugo, ovaj se roman mora čitati! Mora se čitati radi svih onih Đorđevića i onih porodica koje je jedno razulareno ludilo koštalo svega što su imali, poznavali, voljeli… Mora se čitati da nam se ivica noža nikad ne ponovi! U formi gotovo dokumentarne proze, autorka nas vodi kroz život jedne obične porodice sa neobičnom sudbinom. Finim manirom sklopljene kockice priče donose pred čitaoca realističan prikaz života, jednog od mnogih sa ovih prostora, koje kroz život nije vodio plan nego moranje. Autorka svojim suptilnim alatima, kroz priču od početka do kraja, provlači istinu da bilo gdje da se nalazimo: u Ravnim Kotarima, Novom Sadu, Napulju, Švedskoj ili Bernu od sebe ne možemo pobjeći i da je zapravo ono što u sebi nosimo mjesto na kome boravimo. Uroš, plaćajući roditeljsko razočaranje u život, biva zlostavljan, mučen i zanemaren. Duboki pečat doživljenog, kao i njegova reakcija na isto, u vidu prelaska dozvoljenog, trajno u njemu stvara gnušanje, prije svega od sebe samog i strah od zamišljenog prokletstva sjemena koje nosi. Ne distancira se on od sina, nego od sebe u njegovim godinama, što stvara vrstu neriješivog konflikta sa kojim se treba boriti i izboriti, a takva borba uvijek ostavi prvo rane, a potom ožiljke. Neizrečeno pitanje autorke : Koliko puta možemo izgubiti jedni druge, u romanu ne ostavlja dilemu. Mnogo puta možemo. Naročito ako “sam stvaraš neprijatelje iznutra”, i ako kreiraš svoj sopstveni mrak. Tada pate svi, Nina i Nikola, a naročito Uroš kao kreator tog mraka. Izuzetno lijepom metaforom zaključanih vrata, autorka osuđuje bolest sadašnjeg vremena – otuđenost i upozorava na njene posljedice, susretom Uroša i Josipa govori da i sa druge strane postoji neki “ja” sa istom ili sličnom sudbinom, da nema “naših” i “njihovih”, da u principu ima samo jednako nesrećnih u vučijim vremenima iza kojih ostaje samo gorčina. Milankina ivica noža je ujedno i tanka granica između ljubavi i mržnje, snova i zbilje, realnosti i onostranog, običnog i uzvišenog. Na kraju ostane ono na čemu autorka insistira linijom čitave priče, NEMA SPOKOJA BEZ POMIRENJA, NITI MIRA BEZ OPROŠTAJA! Toplo preporučujem ovo štivo čitaocima i duboko vjerujem da je ovo tek njegovo prvo izdanje. Onima koji to još nijesu učinili sugerišem da pročitaju i ostala Milankina djela da bi upoznali galerije nezaboravnih rečenica i dobili svog novog omiljenog pisca, jer ona “se zna bratimiti sa bolom drugih, razumjeti i uistinu živjeti život…” i dodao bih, vrhunski ga napisati. Srdačno, Nikola Šćepanović U Kolašinu, 11.04.2024.g

Milankina biografija je impresivna :

Milanka Aranitović Rakočević je rođena u Malim Krćama kod Pljevalja. Školovala se u Pljevljima, Podgorici, Nikšiću, živjela i radila u Bosni.       Nakon izbijanja građanskog rata i dolaska iz Novog Travnika u Podgoricu, pokrenula je i uređivala list za djecu “Đetelina”, vodila novinarsku radionicu,  kulturno umjetničko društvo “Pokaži šta znaš”, formirala biblioteku ” Knjiga za druga” u izbjegličkom naselju. Pokretala je humanitarne akcije pomoći djeci bez roditelja i  učestovovala u mnogim.       Napisala je i objavila oko tristo reportaža u Dan- u i “Reviji D” sa tematikom iz izbjegličkog života za koji je dobila PRIZNANJE od uredništva “Revije D”.        Do sada je objavila: četiri zbirke poezije: “Poezija” “April” i “Iskrale se ptice”, ”Pjesme vam dugujem”, romane: “Više od života”, “Kad zažmuriš niko te ne vidi”, “Pucaj, puče mi duša” koji je preveden na njemački jezik, romane “Ne kradi mi sebe” i “Čovjek bez adrese”.  “Na ivici noža” je najnoviji rukopis. Njena poezija je zastupljena: u Zborniku  pjesnika bivše Jugoslavije, Zborniku pjesnika Crne Gore i Srbije,  Zbornicima Udruženja slobodnih umjetnika Australije, Zbornicima Udruženje pisaca i umjetnika “Zenit” iz Podgorice, Zborniku  dječije poezije Udruženja ”Vizija” iz Golubovaca Zbornicima Udruženja “Nekazano” iz Bara, Zborniku ”Orfej na Dunavu” , Zbornicima  Asocijacije IKA i drugim.               Njeno prozno stvaralaštvo je našlo mjesta  u monografiju “Minervinim tragom” – prozno stvaralaštvo crnogorskih književnica” i u “Izboru crnogorskih književnica”, prof. dr Sofije Kalezić, kao i u Antologiji antiratnih romana na njemačkom jeziku.        Prva je žena u Crnoj Gori koja je javno progovorila o nasilju u porodici i o toj temi napisala roman.         Počasni je član “UBU”, ćlan Udruženja “Isak” iz Goražda,  ” More” iz Tivta, UKCG iz Podgorice i predsjednica Skupštine  Internacionalne asocijacije “IKA” iz Podgorice.     Piše osvrte i recenzije o djelima drugih.     Dobitnik je međunarodnih nagrada : SREBRNE PLAKETE za roman ”Kad zažmuriš niko te ne vidi”, ZLATNE  PLAKETE  za izuzetan stil pisanja,  KNJIŽEVNE NAGRADE  ZA KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO –  fondacije ”IKA” i više manjih povelja i nagrada. Majka je tri sina. Živi i stvara u Podgorici.

 

Podijeli na:

Titogradske vijesti, top2

24.05.2024. u 19:15h

Sport, top2

24.05.2024. u 19:07h

Titogradske vijesti, top2

24.05.2024. u 17:17h

Skip to content